Daniel 6

¹ Bilo je dobro pred Darijem da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset knezova, koji su trebali biti u cijelom kraljevstvu,

² I nad njima tri vođe, od kojih je Daniel bio prvi, da bi ti knezovi mogli podnijeti izvještaj njima, i da kralj ne bi bio oštećen.

³ 4 Tada je ovaj Daniel bio omiljeniji od vođa i knezova, jer je u njemu bio izvanredan duh; i kralj je razmišljao o tome da ga postavi nad cijelim kraljevstvom.

⁴ 5 Tada su vođe i knezovi tražili da nađu prekršaj Daniela protiv kraljevstva; ali nisu mogli naći nikakav prekršaj ni korupciju, jer je bio vjeran, niti je bilo kakva mana ili korupcija pronađena protiv njega.

⁵ Tada rekoše ti ljudi: Nećemo naći nikakvu krivicu kod ovog Daniela osim ako je ne nađemo protiv njega u zakonu Boga njegovog.

⁶ Zatim se ti vođe i knezovi okupiše oko kralja i rekoše mu: "Darije, o kralju, živi do vjekova!"

⁷ Svi vođe kraljevstva, vojvode i knezovi, kancelari i upravitelji, dogovorili su se da podignu statut kralja i da učine jakim obavezujući dekret, da svi koji budu tražili molbu od bilo kojeg boga ili čovjeka, čak i za trideset dana, osim od tebe, o kralju, biće bačeni u jamu lavova.

⁸ 9 Sada, o kralju, podigni obavezujući dekret, i zapiši pismo, da se ne mijenja, prema zakonu Medijaca i Perzijanaca, koji ne prolazi.

⁹ Sve zbog ovoga Dario kralj urezano pismo i obavezujući dekret.

¹⁰ 11 I kada Daniel sazna da je pismo bilo napisano, uđe u svoju kuću; i prozori njegovi bijahu otvoreni u njegovoj gornjoj sobi prema Jerusalimu, kleknu na svoja koljena tri puta na dan, i moli se, i ispovijeda pred svojim Bogom, kao što je činio i prije ovoga.

¹¹ 12 Tada se ovi ljudi okupiše i nađoše Daniela kako moli i traži milost pred svojim Bogom.

¹² Tada su prišli i rekli pred kraljem, u vezi sa obavezujućim dekretom kralja: "Nisi li ti, o kralju, zapisao obavezujući dekret, da svaki čovjek koji zatraži molbu od bilo kojeg Boga ili čovjeka do trideset dana, osim od tebe, o kralju, biće bačen u jamu lavova?" Kralj odgovori i reče: "Izjava je sigurna, iz zakona Medijaca i Perzijanaca, koji ne prolazi."

¹³ Tada odgovoriše i rekoše pred kraljem: "Daniel, koji je od sinova iz sužanjstva Judinog, ne poštuje tebe, o kralju, niti obavezujući dekret koji si ti zapisao, nego moli sa svojom molbom tri puta u danu."

¹⁴ 15 Tada kralj, kada ču ove riječi, veoma se uznemiri u sebi, i postavi svoje srce na Daniela da ga izbavi; i trudio se do zalaska sunca da ga spasi.

¹⁵ Tada se ti ljudi okupiše oko kralja i rekoše kralju: "Znaj, o kralju, da je zakon Medijaca i Perzijanaca takav, da se nijedna obavezujuća uredba ili statut koji kralj postavi ne smije mijenjati."

¹⁶ Tada kralj naredi, i dovedoše Daniela, i baciše ga u jamu lavova. Kralj odgovori i reče Danielu: Tvoj Bog, kojem neprestano služiš, On će te izbaviti.

¹⁷ I donesoše jedan kamen, i postaviše ga na usta jame, i kralj ga zapečati svojim pečatom, i pečatom svojih velikaša, da se želja ne promijeni protiv Daniela.

¹⁸ 19 Tada kralj ode u svoju palaču, i bijaše u svojoj kući posteći; niti su muzički instrumenti doneseni pred njega, i san mu pobježe od njega.

¹⁹ 20 Tada kralj ustade vrlo rano ujutro, i ode uznemiren do jame lavova.

²⁰ 21 I kad se približio jami, povika glasom punim tuge Danielu, i kralj odgovori i reče Danielu: O Daniele, slugo Boga živoga, je li tvoj Bog, kojemu neprestano služiš, sposoban izbaviti te od lavova?

²¹ 22 Tada Daniel progovori s kraljem: "O kralju, živi do vjekova."

²² Moj Bog je poslao svog anđela i zatvorio usta lavovima, da me nisu povrijedili, jer sam pred Njim nađen čist; i da, pred tobom, o kralju, nisam učinio nikakvu štetu.

²³ Tada se kralj veoma obradova zbog njega, i reče da izvuku Daniela iz jame. I Daniel bi izvučen iz jame, i nikakva povreda nije nađena na njemu, jer je vjerovao u svog Boga.

²⁴ I kralj naredi, i dovedoše one ljude koji su optužili Daniela, i baciše ih u jamu lavova, njih, njihove sinove i njihove žene; i ne stigoše do dna jame prije nego što su lavovi zavladali nad njima i zdrobili sve njihove kosti tanko.

²⁵ 26 Tada kralj Darije napisa, Svim narodima, nacijama i jezicima, koji prebivaju na cijeloj zemlji: Vaš mir neka se umnoži.

²⁶ 27 Postavljen je dekret od mene da u svakoj vlasti mog kraljevstva bude drhtanje i strah pred Bogom Danijelovim; jer On je živi Bog, i postojan do vječnosti, i Njegovo kraljevstvo je ono koje neće biti uništeno, i Njegova vlast će biti čak do kraja.

²⁷ 28 On izbavlja i spašava, i čini znakove i čudesne stvari na nebesima i na zemlji, koji je izbavio Daniela iz ruke lavova.

²⁸ I Daniel napredovaše u kraljevstvu Darija, i u kraljevstvu Kira Perzijanca.