¹ I bilo je, na kraju dvije godine dana da je faraon usnio, i gle, stajao je pored rijeke.

² I gle, iz rijeke iziđe sedam krava, lijepih na izgled i ugojenih; i stadoše pasti među trskom..

³ I gle, sedam drugih krava izađe za njima iz rijeke, zlih po izgledu i mršavih u mesu, i stadoše pored krava na ivici rijeke.

⁴ I krave, lošeg izgleda i mršave u mesu, pojedoše sedam krava, lijepih izgleda i ugojenih. I faraon se probudi.

⁵ I on zaspa i usnio je drugi put, i gle, sedam klasova žita izraslo je na jednoj stabljici, punih i dobrih.

⁶ I gle, sedam klasova tankih i sprženih istočnim vjetrom izraste poslije njih.

⁷ I tanke klasove proguta sedam uhranjenih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle, bio je to san.

⁸ I bi, ujutro, i duh njegov se uznemiri; i posla i pozva sve čarobnjake Egipta, i sve njene mudrace; i faraon im ispriča svoj san; i nijedan ne protumači te stvari faraonu.

⁹ I progovori upravitelj peharnika s faraonom, govoreći:Danas se prisjećam mojih pogrešaka.

¹⁰ Faraon se razgnjevi na svoje sluge, i stavi me pod stražu u kuću zapovjednika straže, mene i Upravitelja pekara;

¹¹ I usnismo san u jednoj noći, ja i on; usnismo čovjeka prema tumačenju njegovog sna.

¹² "I bio je s nama tamo hebrejski mladić, sluga upravitelja stražara; i ispričasmo mu, a on nam protumači naše snove; svakom čovjeku prema njegovom snu on je protumačio."

¹³ I bilo je, kao što nam je protumačio, tako je i bilo; mene je vratio na moje mjesto, a njega je  objesio.

¹⁴ I faraon posla i pozva Josipa. A njega brže–bolje izvukoše iz tamnice i on se ošiša presvuče haljine svoje te dođe k faraonu.

¹⁵ I Faraon reče Josipu: Usnio sam san, i nema tumača za njega; Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ. 

¹⁶ I Josip odgovori faraonu, govoreći:“Nije na meni; Bog će dati faraonu umirujući odgovor.”

¹⁷ I Faraon reče Josipu: "U snu mom, gle, stajao sam na ivici rijeke."

¹⁸ i gle, iz rijeke iziđe sedam krava, uhranjenih tijelom i lijepih oblikom; i pasle su u trski.

¹⁹ i gle, sedam drugih krava dođe poslije njih, siromašne i vrlo loše u obliku, i mršave u mesu; tako loše kakve nikad nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj;

²⁰ i mršave i zle krave pojedoše prvih sedam uhranjenih krava;

²¹ i uđoše u svoje unutrašnjosti, i nije se znalo da su ušli u svoje unutrašnjosti; i njihov izgled bijaše loš, kao na početku. I probudih se.

²² I vidjeh u svom snu, i gle, sedam klasova izraslo na jednoj stabljici, puni i dobri;

²³ i gle, sedam klasova, osušeni, tanki, i sprženi istočnim vjetrom, izrasli su poslije njih;

²⁴ i tanke klasove progutaše sedam dobrih klasova;Zatim sam ovo ispričao čarobnjacima, ali mi nitko nije mogao razjasniti.

²⁵ I Josip reče faraonu:Jedan je san faraonov: Bog je pokazao faraonu što će uskoro učiniti.

²⁶ Sedam dobrih krava, one su sedam godina, i sedam dobrih klasova, oni su sedam godina;San je jedan.

²⁷ I sedam mršavih i zlih krava koje su došle nakon njih, to su sedam godina, i sedam praznih klasova spaljenih istočnim vjetrom biće sedam godina gladi.

²⁸ Ovo je riječ koju sam rekao faraonu; što Bog čini, to je faraonu pokazao. da vidi

²⁹ "Gle, dolazi sedam godina velike obilnosti u svoj zemlji Egipta;"

³⁰ "I nastat će nakon njih sedam godina gladi; i svo obilje će biti zaboravljeno u zemlji Egipatskoj; i glad će proždrijeti svu zemlju;"

³¹ I obilje neće biti pa se neće ni znati o izobilju u zemlji, zbog gladi koja će poslije doći, jer će biti vrlo teško.

³² I san je bio ponovljen faraonu dva puta, jer je riječ utvrđena od Boga, i Bog ubrzava da to učini.

³³ I sada neka faraon vidi čovjeka s razumom i mudrošću, i postavi ga nad zemljom Egipta.

³⁴ Neka faraon učini ovo, i neka postavi nadglednike nad zemljom, i neka uzme petinu zemlje Egipta u sedam godina obilja.

³⁵ I neka sakupe svu hranu tih dobrih godina koje dolaze, i neka nagomilaju žito pod rukom faraona za hranu u gradovima, i neka je čuvaju.

³⁶ I hrana će biti za zalihu za zemlju za sedam godina gladi koja će biti u zemlji Egipta; i zemlja neće biti odsječena od gladi.

³⁷ I riječ bijaše dobra u očima faraonovim, i u očima svih slugu njegovih.

³⁸ I faraon reče svojim slugama: "Hoćemo li naći takvoga kao što je ovaj, čovjek u kojem je duh Božji?"

³⁹ I faraon reče Josipu: Pošto ti je Bog dao da znaš sve ovo, nema nikoga tako razumnog i mudrog kao što si ti.

⁴⁰ Bićeš nad mojom kućom, i na tvoja usta će svi moji ljudi ljubiti; samo ću ja na prijestolu biti veći od tebe.

⁴¹ I faraon reče Josipu: Vidi, postavio sam te nad svom zemljom Egipta.

⁴² I faraon skide prsten sa svoje ruke i stavi ga na ruku Josipovu, i obuče ga u haljine od finog platna, i stavi zlatni lanac oko njegovog vrata;

⁴³ I on ga postavi da se vozi u drugoj kočiji koju je imao; i oni su uzvikivali pred njimNa koljena!” Tako ga je postavio vladarom nad svom zemljom egipatskom.,

⁴⁴ I faraon reče Josipu: Ja sam faraon, i osim tebe niko neće podići svoju ruku ili svoju nogu u svoj zemlji Egipta.

⁴⁵ I faraon nazva Josipovo ime Zafenat-Paneah; i dade mu Asenatu, kćer Potifere, svećenika Onovog, za ženu; i Josip iziđe nad zemlju Egipta.

⁴⁶ I Josip bijaše sin od trideset godina kada stade pred faraona, kralja Egipta. I Josip izađe ispred faraona i prođe kroz svu zemlju Egipta.

⁴⁷ I za sedam godina obilja zemlja je rodila na pregršt

⁴⁸ I sakupi svu hranu sedam godina koja bijaše u zemlji Egipta, i stavi hranu u gradove; hranu polja grada, onu koja bijaše sve oko nje, stavi u sredinu nje.

⁴⁹ I Josip nagomila žito kao pijesak morski, umnožavajući ga neizmjerno, dok nije prestao brojati, jer nije imalo broja.

⁵⁰ I Josipu se rodiše dva sina prije nego što je došla godina gladi, koje mu rodi Asenata, kći Potifere, svećenika iz Ona.

⁵¹ I Josif nazva ime prvorodnom Manase; jer Bog me je učinio da zaboravim sav svoj trud, i sav dom oca mojega.

⁵² I nazva ime drugog Efraim; jer Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.

⁵³ I sedam godina obilja, koje bijaše u zemlji Egiptu, bijahu dovršene.

⁵⁴ I poče sedam godina gladi dolaziti, kako je Josip rekao; i bijaše glad u svim zemljama; a u svoj zemlji Egipta bijaše kruha.

⁵⁵ I sva zemlja Egipta bijaše gladna, i narod povika faraonu za kruh; a faraon reče svemu Egiptu: Idite k Josipu; što vam kaže, učinite.

⁵⁶ I glad bijaše na svim licima zemlje; i Josip otvori sve što bijaše u njima, i dijeli Egiptu; i glad čvrsto držaše u zemlji Egipta.

⁵⁷ I sva zemlja dođe u Egipat da kupuje, k Josipu; jer glad držaše čvrsto u svoj zemlji.

¹ I Jakov vidje da ima obroka u Egiptu, i Jakov reče sinovima svojim: Zašto gledate jedan na drugoga?

² I reče: "Evo, čuo sam da ima obroka u Egiptu; siđite tamo, i kupite nam obroka odande; i živjećemo, i nećemo umrijeti."

³ I desetero braće Josipove otišlo je dolje u Egipat kupiti žito.

⁴ I Benjamina, Josipovog brata, Jakov ne posla s njegovom braćom; jer reče:“Da ga možda ne snađe zlo.”.

⁵ I sinovi Izraelovi dođoše da kupe usred onih koji su dolazili; jer glad bijaše u zemlji kanaanskoj.

⁶ I Josip, on bijaše dominantan nad zemljom; on je bio taj koji je dijelio svim ljudima zemlje; i braća Josipova dođoše, i pokloniše se njemu, licem do zemlje.

⁷ I Josip ugleda svoju braću, i prepozna ih, ali učini sebe neprepoznatljivim za njih, i govoraše im tvrde stvari; i reče im: Odakle ste došli? A oni rekoše: Iz zemlje kanaanske da kupimo hranu.

⁸ I Josip prepozna svoju braću; ali oni njega ne prepoznaše.

⁹ I Josip se sjeti snova koje je sanjao o njima, i reče im:“Vi, uhode! Došli ste izvidjeti gdje je zemlja razgoljena.”

¹⁰ I rekoše mu: Ne, gospodaru moj, nego su sluge tvoje došle da kupe hranu.

¹¹ Svi smo sinovi jednog čovjeka; mi smo pošteni; tvoji sluge nisu uhode.

¹² I reče im:“Ne, nego ste došli vidjeti gdje je zemlja razgoljena.”

¹³ I rekoše: Mi, sluge tvoje, smo dvanaest braće, sinovi jednog čovjeka u zemlji Kanaanskoj; i gle, najmlađi je danas s našim ocem, a jedan nije.

¹⁴ I Josip im reče: Ovo je to što sam vam rekao, govoreći, vi ste uhode.

¹⁵ "Ovim ćete biti testirani: tako mi faraona, nećete izaći iz ovog mjesta osim ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo."

¹⁶ Pošaljite jednog od vas, i neka on dovede vašeg brata, i vi ćete biti vezani, i vaše riječi će biti ispitane, da li je istina s vama; a ako nije, tako mi faraona, onda ste vi uhode.

¹⁷ I skupi ih pod stražom tri dana.

¹⁸ I Josip im reče trećeg dana: Učinite ovo, i živite; ja se bojim Boga.

¹⁹ Ako ste pravedni, neka jedan od vaše braće bude vezan u kući vašeg čuvanja; i idite, donesite nazad vašu kupovinu za glad vaših kuća.

²⁰ I dovedite mi vašeg najmlađeg brata; i u vaše riječi će biti povjerovano, i nećete umrijeti. I oni učiniše tako.

²¹ I rekoše, čovjek bratu svome: Zaista smo krivi prema bratu našem, jer vidjesmo nevolju duše njegove, kad nas je molio za milost, a mi ga ne poslušasmo; zato nam je ova nevolja došla.

²² I Ruben odgovori njima, govoreći: "Nisam li vam rekao, govoreći: Ne griješite protiv djeteta;Ali vi ne poslušaste. Zato se, evo, od nas i traži njegova krv!«."

²³ I nisu znali da ih Josip čuje; jer je prevodilac bio između njih.

²⁴ I okrenu se od njih, i zaplaka; i vrati se k njima, i progovori im, i uze Simeona od njih, i sveza ga pred njihovim očima.

²⁵ I Josip zapovijedi, i oni napuniše svoje posude žitom, i zapovijedi im da vrate srebro svakog čovjeka u njegovu vreću, i da im daju opskrbu za put; i tako im učini.

²⁶ I podigoše svoju kupovinu na svoje magarce, i odoše odatle.

²⁷ I otvori jedan svoju vreću da nahrani svog magarca u gostionici, i vidje svoje srebro; i gle, bilo je u grlu njegove vreće.

²⁸ I reče svojoj braći: "Moje srebro je vraćeno, i gle, čak je u mojoj vreći." I srce im je izašlo, i uplašili su se, čovjek svome bratu govoreći: "Šta je ovo što je Bog učinio za nas?"

²⁹ I dođoše Jakovu, ocu svom, u zemlju kanaansku, i ispričaše mu sve što im se dogodilo, govoreći,

³⁰ Čovjek, gospodar zemlje, govorio je s nama teške stvari i uzeo nas za uhode zemlje.

³¹ I rekosmo mu: Mi smo pošteni; nismo uhode.

³² Mi smo dvanaestero braće, sinovi smo našeg oca; jedan nije, a najmlađi je danas s našim ocem u zemlji kanaanskoj.

³³ I čovjek, gospodar zemlje, reče nam: Po ovome ću znati da ste pravedni; neka jedan od vaše braće ostane sa mnom, a vi uzmite za glad vaših kuća, i idite.

³⁴ "I dovedite mi vašeg najmlađeg brata, tada ću znati da niste uhode, već da ste pošteni; daću vam vašeg brata, i možete trgovati u zemlji."

³⁵ I dogodi se da isprazniše svoje vreće, i gle, svaki čovjek, svežanj njegovog srebra bijaše u njegovoj vreći; i vidješe svežnjeve svog srebra, oni i njihov otac, i uplašiše se.

³⁶ I Jakov, njihov otac, reče im: "Ostavljate me bez djece, Josip više nije, i Simeon više nije, a sada ćete uzeti Benjamina; sve ove stvari došle su nada mnom."

³⁷ I Ruben reče ocu svom, govoreći: "Usmrti dva sina moja ako ga ne dovedem tebi; daj ga na ruku moju, i vratiću ga tebi."

³⁸ I reče: Moj sin neće sići s vama; jer njegov brat je mrtav, i on sam je ostao; ako bi ga na putu na koji idete snašlo zlo, tada biste moju sijedu kosu s tugom spustili u grob.

¹ I glad je bila teška u zemlji.

² "I dogodi se, kad su završili jesti ono što su kupili i donijeli iz Egipta, da im otac reče: Vratite se, kupite nam malo hrane."

³ I Juda mu reče, govoreći: Svjedočeći čovjek svjedoči nama, govoreći: Nećete vidjeti lice moje bez vašeg brata s vama..

⁴ Ako ćeš s nama poslati brata našega, mi ćemo otići dolje pa ćemo ti kupiti hranu za tebe.

⁵ I ako ga ne pošalješ, nećemo sići; jer čovjek nam je rekao: Nećete vidjeti moje lice bez vašeg brata s vama.

⁶ I Izrael reče: Zašto ste mi učinili zlo, da kažete čovjeku da imate još jednog brata?

⁷ I rekoše, Pitajući, čovjek nas je pitao o nama i o našem rođenju, govoreći, Da li je vaš otac još živ? Imate li brata? I rekosmo mu na usta ovih riječi. Znajući, mogli smo li znati da će reći, Dovedite svog brata dolje?

⁸ I Juda reče Izraelu, ocu svom: Pošalji dječaka sa mnom, i ustaćemo i otići; i živjećemo, i nećemo umrijeti, i mi i ti, i naša djeca.

⁹ Biću jamac za njega; iz moje ruke ćeš ga tražiti; ako ga ne dovedem tebi i ne postavim ga pred tobom, tada ću ti biti krivac u sve dane.

¹⁰ "Jer da nismo oklijevali, zasigurno bismo se sada vratili ova dva puta."

¹¹ I njihov otac Izrael reče im: Ako je tako, onda učinite ovo: uzmite od pjesme zemlje u svojim posudama, i donesite čovjeku dar, malo balzama i malo meda, mirise i mirhu, pistaće i bademe.

¹² I uzmite dvostruko srebro u svoje ruke, i srebro koje je vraćeno u grlo vaših vreća, vratite ga u svoju ruku; možda je bilo jedna greška.

¹³ I primi brata svoga, i ustani, i vrati se čovjeku.

¹⁴ I Bog  Svemogući El Šadaj neka ti da milosti pred čovjekom, i neka ti pošalje tvog drugog brata i Benjamina.Ako mi se budu oduzela, neka mi se oduzmu.

¹⁵ I ljudi uzeše ovaj dar, i uzeše dvostruko srebro u ruci svojoj, i Benjamina; i ustadoše, i siđoše u Egipat, i stadoše pred Josipa.

¹⁶ I Josif ugleda Benjamina s njima, i reče onome koji je bio nad njegovom kućom: Dovedi ljude u kuću, i koljući, zakolji i pripremi; jer će ljudi jesti sa mnom u podne.

¹⁷ I čovjek učini kako Josip reče; i čovjek dovede ljude u Josipovu kuću.

¹⁸ I ljudi se uplašiše, jer su bili dovedeni u kuću Josipovu; i rekoše: Zbog riječi o srebru vraćenom u naše vreće na početku smo dovedeni; da se sruči na nas, i da padne na nas, i da nas uzme za sluge, i naše magarce.

¹⁹ I priđoše čovjeku koji bijaše nad Josipovom kućom, i razgovarahu s njim na ulazu u kuću,

²⁰ i reče: U meni, gospodaru moj, silazeći sišli smo u početku da kupimo hranu;

²¹ I bilo je, kad smo došli u gostionicu i otvorili naše torbe, i gle, srebro čovjeka u grlima njegove torbe, naše srebro u svojoj težini; i vratili smo ga natrag u našu ruku.

²² I drugo srebro smo donijeli u ruci našoj da kupimo hranu; ne znamo ko je stavio naše srebro u naše vreće.

²³ I reče: Mir vama, ne bojte se; vaš Bog i Bog vašeg oca dao vam je skriveni dar u vašim torbama; vaše srebro je došlo k meni. I izvede im Simeona.

²⁴ I čovjek uvede ljude u Josipovu kuću, i dade vodu, i opraše noge svoje; i dade magarcima njihovim hranu.

²⁵ I pripremiše dar prinosni za dolazak Josipa u podne; jer čuše da će tamo jesti kruh.

²⁶ I Josip dođe u kuću, i donesoše mu dar koji bijaše u ruci njihovoj u kuću, i pokloniše se dolje pred njim do zemlje.

²⁷ I upita ih za njihov mir, i reče:“Je li vaš otac dobro, starac o kome ste pričali? Je li još živ?

²⁸ I oni rekoše: Tvoj sluga, otac naš, dobro je; još je živ«, pa se poklone ničice.

²⁹ I podiže oči svoje i vidje Benjamina, brata svog, sina majke svoje, i reče: Je li ovo vaš najmlađi brat, o kojem ste mi govorili? I reče: Bog neka bude milostiv tebi, sine moj.

³⁰ I Josip pohita, jer mu se sažaljenje uzburka prema bratu; i potraži da zaplače, i uđe u odaju, i tamo zaplaka.

³¹ I umije lice svoje, i izađe, i uzdrža se, i reče:“Poslužite kruh!”

³² I staviše njemu nasamo, i njima nasamo, i Egipćanima koji su s njim jeli nasamo; jer Egipćani ne bi mogli jesti kruh s Hebrejima — to bi naime za Egipćane bila grozota.

³³ "I sjedoše pred njim, prvenac prema pravu prvorodstva svog, i najmlađi prema mladosti svojoj; i ljudi se začudiše, čovjek drugu svom."

³⁴ I iznese porcije od sebe njima; a porcija Benjaminova bijaše pet puta veća od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

¹ I zapovjedi onome koji bijaše nad njegovom kućom, govoreći: Napuni vreće ljudi hranom, koliko mogu nositi, i stavi srebro čovjeka u grlo njegovih vreća.

² I stavi moj pehar, srebrni pehar, u grlo vreće najmlađeg, i srebro za njegove obroke. I učini prema riječi Josipovoj koju je izgovorio.

³ "Jutro je donijelo svjetlost, i ljudi su bili poslani, oni i njihove magarice."

⁴ Kad su izašli iz grada, a još nisu bili daleko, Josip reče onome koji je bio nad njegovom kućom: Ustani, potjeraj za ljudima; i kad ih sustigneš, reci im: Zašto vraćate zlo za dobro?

⁵ Zar nije ovo ono iz čega moj gospodar pije, i u čemu proricanjem proriče? Učinili ste zlo u onome što ste učinili.

⁶ "I sustiže ih, i reče im ove riječi."

⁷ I rekoše mu: Zašto gospodar moj govori prema tim riječima? Daleko bilo od slugu tvojih da učine prema ovoj riječi.

⁸ "Evo, srebro koje smo našli u grlima naših vreća vratili smo tebi iz zemlje Kanaanske; i kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvoga srebro ili zlato?"

⁹ "I kod koga od tvojih sluga bude nađeno, neka umre, a mi ćemo također biti mom gospodaru za sluge."

¹⁰ I reče: "Čak i sada prema vašim riječima tako će biti; onaj kod koga se nađe bit će mi sluga, a vi ćete biti nevini."

¹¹ I požuriše, i učiniše da svaki čovjek spusti svoju torbu na zemlju, i otvori svaki čovjek svoju torbu.

¹² I on pretraži; poče od najstarijeg, i završi kod najmlađeg; i pehar se nađe u vreći Benjaminovoj.

¹³ I razderaše haljine svoje, i natovariše svaki čovjek svog magarca, i vratiše se u grad.

¹⁴ I Juda i njegova braća uđoše u Josipovu kuću, a on još bijaše tamo; i padoše pred njim na zemlju.

¹⁵ I Josip im reče: "Što je to djelo koje ste učinili? Zar niste znali da čovjek kao ja, proričući prorokuje?"

¹⁶ I Juda reče: Šta ćemo reći gospodaru mom? Šta ćemo govoriti? I kako ćemo biti opravdani? Bog je otkrio nepravdu sluga tvojih; evo, mi smo sluge gospodaru mom, i mi, i on u čijoj ruci je pronađen pehar.

¹⁷ I reče: Daleko bilo od mene da to učinim; čovjek u čijoj je ruci pronađen pehar, on će biti sluga meni; a vi, idite u miru k ocu svojemu.

¹⁸ I Juda mu priđe i reče: "Molim te, gospodaru moj, neka tvoj sluga prozbori riječ u uši gospodara moga, i neka tvoj gnjev ne bude žestok protiv sluge tvoga; jer kao faraon, tako si i ti."

¹⁹ Moj gospodar upita svoje sluge, govoreći: Imate li oca ili brata?

²⁰ I rekosmo gospodaru mome: ‘Imamo oca, starca i dijete, sina njegove staračke dobi, mladića; a njegov je brat umro i samo je on ostao od majke svoje, pa ga njegov otac voli.

²¹ I reče ti svojim slugama:Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči.

²² I rekosmo gospodaru mom:Dječak ne može ostaviti oca svoga, jer ako ostavi svog oca, njegov će otac umrijeti.

²³ I ti reče slugama svojim: Ako vaš najmlađi brat ne siđe s vama, nećete više vidjeti lica moja.

²⁴ I dogodi se, kad smo došli k sluzi tvome, ocu mome, ispričasmo mu riječi gospodara moga.

²⁵ I otac naš reče: Vratite se, kupite malo hrane za nas.

²⁶ I rekosmo: Nismo u mogućnosti sići; ako naš najmlađi brat bude s nama, tada ćemo sići; jer nismo u mogućnosti vidjeti lice čovjeka, a naš najmlađi brat nije s nama.

²⁷ I sluga tvoj, otac moj, reče nam: Znate da mi je žena rodila dva sina.

²⁸ I jedan izađe od mene, i rekoh: Zacijelo, rastrgan je rastrgan; i nisam ga vidio do sada.

²⁹ I ako i ovoga od mene uzmete te ga snađe zlo, moju ćete sijedu kosu sići u podzemni svijet.

³⁰ "I sada, kada dođem k sluzi tvome ocu, a dječak ne bude s nama, i duša njegova bude vezana za dušu njegovu,"

³¹ "I biće kada vidi da mladić nije, da će umrijeti; i tvoji sluge će učiniti da sijede vlasi sluge tvog oca našeg siđu u žalosti u podzemni svijet."

³² Jer tvoj sluga je bio jamac za mladića kod mog oca, govoreći: Ako ga ne vratim tebi, sagriješiću pred svojim ocem sve dane.

³³ "I sada, molim te, neka sluga tvoj ostane umjesto dječaka kao sluga gospodaru mom, a neka dječak ide gore sa svojom braćom."

³⁴ Jer kako ću se popeti k ocu svome, a dječak ne bude sa mnom? Možda ću vidjeti zlo koje će snaći oca moga.

¹ I Josip nije mogao da se suzdrži pred svima koji su stajali pored njega; i on povika: Neka svaki čovjek izađe od mene! I nije ostao nijedan čovjek s njim dok se Josip otkrivao svojoj braći.

² I pusti svoj glas u plaču; i čuše Egipćani, i ču kuća faraonova.

³ I Josip reče braći svojoj: Ja sam Josip; da li moj otac još živi? A njegova braća nisu mogla da mu odgovore; jer su bili zbunjeni pred njim.

⁴ I Josip reče svojoj braći: Priđite mi, molim vas. I oni priđoše. I reče: Ja sam Josip, vaš brat, koga ste prodali u Egipat.

⁵ "I sada, nemojte biti ožalošćeni, niti se razgnjeviti u vašim očima, što ste me prodali ovamo; jer Bog me poslao pred vama za očuvanje života."

⁶ Jer ove dvije godine glad je usred zemlje; i još pet godina neće biti oranja niti žetve.

⁷ I Bog me posla pred vama da vam postavim ostatak u zemlji, i da vas učinim da živite za veliko izbavljenje.

⁸ I sada, nijeste vi koji ste me poslali ovamo, nego Bog; i On me postavi za oca faraonu, i za gospodara cijelom njegovom domu, i vladam u svoj zemlji Egipta.

⁹ Požurite i idite gore k mom ocu, i recite mu:Ovako veli tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem svega Egipta; siđi k meni, ne oklijevaj!;

¹⁰ I nastanićeš se u zemlji Gošen, i bićeš blizu mene, ti, i tvoji sinovi, i sinovi tvojih sinova, i tvoje stado, i tvoje krdo, i sve što imaš;

¹¹ "Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako nećeš oskudijevati ni ti, ni tvoja kuća, i sve što imaš."

¹² I gle, vaše oči vide, i oči brata mog Benjamina, da vam mojim ustima govorim vama.

¹³ I reći ćeš ocu mom svu slavu moju u Egiptu, i sve što si vidio; i požurite i dovedite oca mog ovamo.

¹⁴ I pade oko vrata bratu svojemu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na prsima njegovim.

¹⁵ I poljubi svu svoju braću, i zaplaka na njima; i poslije toga njegova braća razgovarahu s njim.

¹⁶ I glas se ču u kući faraonovoj, govoreći: Braća Josipova došla su; i bijaše dobro u očima faraonovim, i u očima slugu njegovih.

¹⁷ I faraon reče Josipu: Reci svojoj braći, Ovo učinite; natovarite svoje životinje, i idite, idite u zemlju Kanaansku;

¹⁸ i povedi oca svoga, i kuće svoje, i dođi k meni; i daću vam dobrotu zemlje Egipta, i ješćete mast zemlje.

¹⁹ I sada zapovijedi, ovo učinite; uzmite sebi iz zemlje Egipta kola za vašu djecu i za vaše žene, i uzmite oca vašega, i dođite.

²⁰ I neka vaše oko ne bude štedljivo prema vašim posudama; jer dobrota sve zemlje Egipta, ona je za vas.

²¹ I sinovi Izraelovi učiniše tako; i Josip im dade kola, po zapovijedi faraonovim, i dade im namirnice za put.

²² I svima njima dade po čovjeku da promjene odjeće; a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i pet promjena odjeće.

²³ I posla ocu svome prema ovom načinu: deset magaraca noseći ono što je od dobrote Egipta, i deset magarica noseći žito i hljeb i hranu za oca svoga za put.

²⁴ I posla svoju braću, i oni odoše; i reče im: Ne prepirite se na putu.

²⁵ I iziđoše iz Egipta, i dođoše u zemlju kanaansku k Jakovu, ocu svojemu.

²⁶ I rekoše mu, govoreći: Josip je još živ, i on je vladar u svoj zemlji Egipta. I srce mu klonu, jer im ne povjerova.

²⁷ I govorili su mu sve riječi Josipove, koje im je on govorio; i vidje kola koja je Josip poslao da ga nose, i duh Jakova, oca njihova, oživje.

²⁸ Tada je Izrael rekao: “To je dovoljno. Moj sin Josip još je živ! Poći ću i vidjeti ga prije nego ja umrem.