¹⁰ Ovo je naraštaj Šemov: Šemu je bilo sto godina, te je, dvije godine poslije potopa, rodio Arpakšada.

¹¹ I Šem živje nakon što rodi Arpakšada pet stotina godina, i rodi sinove i kćeri.

¹² I Arpakšad živje trideset i pet godina, i rodi Šelaha.

¹³ I Arpakšad živje nakon što rodi Šelaha četiri stotine i tri godine, i dobi sinove i kćeri.

¹⁴ I Šelah živje trideset godina, i dobi Ebera.

¹⁵ I Šelah živje nakon što rodi Ebera četiri stotine i tri godine, i dobi sinove i kćeri.

¹⁶ I Eber živje trideset i četiri godine, i rodi Pelega.

¹⁷ I Eber živje nakon što rodi Pelega četiri stotine i trideset godina, i dobi sinove i kćeri.

¹⁸ I Peleg živje trideset godina, i rodi Reua.

¹⁹ I Peleg živje nakon što rodi Reua  dvije stotine i devet godina, i rodi sinove i kćeri.

²⁰ I Reu živje trideset i dvije godine te rodi Seruga.

²¹ I poživje Reu dvije stotine i sedam godina nakon što rodi Seruga, te rodi sinove i kćeri.

²² I Serug živje trideset godina, i rodi Nahora.

²³ I Serug živje nakon što rodi Nahora dvije stotine godina, i rodi sinove i kćeri.

²⁴ I Nahor živje dvadeset i devet godina, i rodi Teraha.

²⁵ I Nahor živje nakon što rodi Teraha, proživio je stotinu devetnaest godina, i rodi sinove i kćeri.

²⁶ I Terah živje sedamdeset godina, i rodi Abrama, Nahora i Harana.

²⁷ A ovo su rođenja Teraha: Terah rodi Abrama, Nahora i Harana; a Haran rodi Lota.

²⁸ I Haran umrije pred licem Teraha, oca svog, u zemlji rođenja svog, u Uru Kaldejskom.

²⁹ I Abram i Nahor uzeše sebi žene; ime Abramove žene bijaše Saraja; a ime Nahorove žene, Milka, kći Haranova, oca Milke, i oca Iske.

³⁰ I Saraja je bila nerotkinja, ona nije imala dijete.

³¹ I Terah uze Abrama, sina svojega, i  Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, sina svojega, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga da stignu u zemlju kanaansku. Tako dođoše do Harana te se ondje nastane.

³² I svi dani Teraha bijahu dvije stotine i pet godina; i Terah umrije u Haranu.

¹ I Jehova reče Abramu: Idi iz zemlje svoje, i iz rođenja svog, i iz doma oca svog, u zemlju učinit ću da je vidiš..

² I učiniću te velikim narodom; i blagosloviću te, i učiniću tvoje ime velikim;i ti ćeš biti blagoslov.

³ I blagosloviću one koji te blagoslove, a proklet ću onoga koji te prezire; i u tebi će biti blagoslovljene sve porodice zemlje.

⁴ I Abram je otišao kako mu je Jehova rekao, a s njim je pošao Lot; a Abram je bio star sedamdeset i pet godina kad je izašao iz Harana.

⁵ I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svojega, te sav imetak što su ga namakli, kao i duše koju su stekli u Haranu, pa se zaputiše da bi stigli u zemlju kanaansku. Tako dođoše u zemlju kanaansku..

⁶ Zatim je Abram prošao zemljom do mjesta Sikema, do ravnice moreške; a Kanaanci su u to vrijeme bili u zemlji.

⁷ I Jehova se ukaza Abramu i reče: Tvome sjemenu ću dati ovu zemlju. I ondje je on sagradio žrtvenik Jehovi, koji mu se pojavio.

⁸ I on prijeđe u planinski kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu prema moru i Aja na istoku. Ondje sagradi žrtvenik Jehovi i zazva ime Jehovino.

⁹ I Abram putovaše, idući i putujući, prema jugu.

¹⁰ I bi glad u zemlji. I Abram siđe prema Egiptu da se ondje nastani; jer glad bijaše teška u zemlji.

¹¹ I dogodi se, kad se približi da uđe u Egipat, da reče Saraji, ženi svojoj: Evo, molim te, znam da si žena lijepa na izgled;

¹² I biće, da će te Egipćani vidjeti, i reći će: Ovo je njegova žena; i ubiće mene, a tebe će ostaviti u životu.

¹³ Reci, molim te, ti si moja sestra; da bi mi bilo dobro zbog tebe, i da bi moja duša živjela zbog tebe.

¹⁴ I bi, kad Abram dođe u Egipat, da Egipćani vidješe ženu, da bijaše veoma lijepa.

¹⁵ I knezovi faraonovi vidješe nju, i hvališe je faraonu; i žena bi uzeta u kuću faraonovu.

¹⁶ I učini dobro Abramu zbog nje; i imao je stado i krdo, i magarce i sluge, i sluškinje i magarice, i kamile.

¹⁷ I Jehova udari faraona velikim pošastima, i njegovu kuću, zbog stvari Saraje, žene Abramove.

¹⁸ Nato je faraon pozvao Abrama i rekao: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona žena tvoja?

¹⁹ Zašto si rekao: Ona je moja sestra? i mogao sam je uzeti za ženu. A sada, evo tvoje žene; uzmi je i idi.

²⁰ Zatim je faraon zapovjedio svojim ljudima u vezi njega, pa su ga oni otpremili sa ženom njegovom i svime što je imao..

¹  I Abram se uspe iz Egipta, on i njegova žena i sve što je posjedovao,  i Lot bijaše s njim idući prema jugu.

² I Abram bijaše veoma bogat u stoci, u srebru i u zlatu.

³ I išao je prema svojim putovanjima s juga pa sve do Betela, čak do mjesta gdje je njegov šator bio na početku, između Betela i Aja,

⁴ na mjesto žrtvenika koje je načinio tamo na početku; i tamo Abram zazva ime Jehovino.

⁵ I Lot također, koji pođe s Abramom, imaše stado i krdo, i šatore.

⁶ I zemlja ih nije mogla podnijeti da zajedno prebivaju, jer njihovo imanje bijaše veliko, i nisu mogli zajedno prebivati.

⁷ I nastade svađa između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove; a Kanaanci i Perižani tada prebivali u zemlji.

⁸ I Abram reče Lotu: Neka ne bude svađe, molim te, između mene i tebe, i između mojih pastira i tvojih pastira, jer mi ljudi smo braća.

⁹ "Zar nije cijela zemlja pred tobom? Molim te, odvoji se od mene! Ako ćeš ti na lijevo, onda ću ja poći na desno; ili, ako ti odeš na desno, onda ću ja ići na lijevo"

¹⁰ Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jehovin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jehova uništio Sodomu i Gomoru. -

¹¹ Tada je Lot odabrao sebi svu ravnicu Jordansku; onda je Lot otputovao na istok, pa su se odvojili jedan od drugoga.

¹² Abram prebivaše u zemlji kanaanskoj, a Lot prebivaše u gradovima ravnice, i razape svoj šator sve do Sodome.

¹³ A ljudi Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jehove.

¹⁴ I Jehova reče Abramu, nakon što se Lot odvoji od njega: Podigni sada oči svoje, i pogledaj s mjesta gdje si, prema sjeveru, i prema jugu, i prema istoku, i prema zapadu.

¹⁵ Jer svu zemlju koju vidiš, tebi ću je dati i tvome sjemenu, čak do vječnosti.

¹⁶ I učinit ću sjeme tvoje kao prah na zemlji; pa ako može čovjek izbrojiti prah zemaljski, onda će i sjeme tvoje biti izbrojeno.

¹⁷ Ustani, prođi kroz zemlju, po dužini njezinoj i po širini njezinoj; jer tebi ću je dati.

¹⁸ I Abram razapne svoj šator i pođe, pa se nastani kod Mamreovih hrastova, što su u Hebronu, te ondje sagradi žrtvenik Jehovi.

¹ I dogodi se, u danima Amrafela kralja Šinara, Arioha kralja Elasara, Kedorlaomera kralja Elama, i Tidala kralja Naroda,

² da su ratovali s Berom, kraljem Sodome, i s Biršom, kraljem Gomore, Šinabom, kraljem Adme, i Šemeberom, kraljem Ceboima, i s kraljem Bele; to je Coar.

³ Svi ovi se skupiše u dolinu Sidim — to je Slano more.

⁴ Dvanaest godina služahu Kedorlaomera, a u trinaestoj godini pobuniše se.

⁵ I u četrnaestoj godini dođe Kedorlaomer i kraljevi koji bijahu s njim, i pobiše Refaimce u Ašterot-karnaimu, i Zuzimce u Hamu, i Emimce u Šave-kirjataimu;

⁶ i Horiti na svojoj planini Seir, čak do El-parana koji je kraj pustinje.

⁷ I oni se vratiše i došli u Enmišpat, to jest Kadeš, te udarili cijelu zemlju Amalečana i također Amorejce koji su boravili u Hazezontamaru.

⁸ I izađe kralj Sodome, i kralj Gomore, i kralj Adme, i kralj Ceboima, i kralj Bele, to jest Coara; i postaviše bitku s njima u dolini Sidim;

⁹ sa Kedorlaomerom, kraljem Elama, i Tidalom, kraljem Naroda, i Amrafelom, kraljem Šinara, i Ariohom, kraljem Elasarom; četiri kralja s pet.

¹⁰ A u dolini sidimskoj bilo je mnogo jama, iz kojih se vadila smola. I kad su se kraljevi sodomski i gomorski dali u bijeg, popadoše u njih; ostali pobjegoše u planine.

¹¹ I uzeše svu stečevinu Sodome i Gomore, i svu njihovu hranu, i odoše.

¹² I uzeše Lota,sina brata Abramova, koji je boravio u Sodomi i sva dobra njegova, pa su otišli.

¹³ I dođe jedan koji je pobjegao, i reče Abramu Hebreju; a on je boravio u hrastovim gajevima Mamreja Amorejca, brata Eškola, i brata Anera; i oni bijahu gospodari saveza Abramova.