²¹ Tada Isus opet reče njima: Ja idem, i vi ćete Me tražiti, i umrijećete u svom grijehu. Kuda ja idem, vi ne možete doći.

²² Tada Judejci rekoše: Neće valjda sam sebe ubiti, jer kaže: Kuda ja idem, vi ne možete doći?

²³ I On im reče: Vi ste odozdo; Ja sam odozgo; vi ste iz ovoga svijeta; Ja nisam iz ovoga svijeta.

²⁴ Ja sam vam tada rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne povjerujete da JA JESAM (Jehova), umrijet ćete u svojim grijesima.

²⁵ Stoga mu rekoše: Tko si ti? I Isus im reče: Početak, koji vam i govori.

²⁶ Imam mnogo stvari da govorim i sudim o vama; ali Onaj koji Me posla je istinit, i kažem svijetu one stvari koje sam čuo od Njega.

²⁷ Nisu znali da im je On govorio o Ocu.

²⁸ Tada im Isus reče: Kada podignete Sina Čovječijega, tada ćete znati da Ja jesam, i da ništa ne činim od Sebe, nego kao što Me je Otac Moj naučio, to govorim.

²⁹ I Onaj koji Me posla je sa Mnom; Otac Me nije ostavio samog, jer uvijek činim ono što je Njemu ugodno.

³⁰ Dok je On govorio sve ove stvari, mnogi povjerovaše u Njega.

³¹ Tada Isus reče onim Židovima koji su vjerovali u Njega: Ako ostanete u Mojoj Riječi, zaista ste Moji učenici,

³² i znaćete istinu, i istina će vas osloboditi.

³³ Oni Mu odgovoriše: Mi smo sjeme Abrahamovo, i nikada nikome nismo služili; kako kažeš Ti, Postaćete slobodni?

³⁴ Isus im odgovori: Amen, amen, kažem vam da svako tko čini grijeh je sluga grijeha.

³⁵ I sluga ne ostaje u kući zauvijek; Sin ostaje zauvijek.

³⁶ Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

³⁷ "Znam da ste sjeme Abrahamovo; ali tražite da Me ubijete, jer Moja riječ nema mjesta u vama."

³⁸ Ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, a vi onda činite ono što ste vidjeli kod oca svog.

³⁹ Oni odgovoriše i rekoše Mu: Abraham je naš otac. Isus im reče: Kad biste bili Abrahamova djeca, činili biste djela Abrahamova.

⁴⁰ Ali sada tražite da Me ubijete, Čovjeka koji vam je govorio istinu, koju sam čuo s Bogom; to nije učinio Abraham.

⁴¹ Vi činite djela vašeg oca. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni iz bluda; imamo jednog Oca, Boga.

⁴² Tada im Isus reče: Ako bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste Mene. Jer od Boga sam izašao i dolazim, jer nisam došao od Sebe, nego Me On poslao.

⁴³ Zašto ne razumijete Moj govor? Zato što ne možete čuti Moju riječ.

⁴⁴ Vi ste od vašeg oca Đavla, i želje vašeg oca želite činiti. On je bio ubica od početka, i nije stajao u istini, jer istina nije u njemu. Kada govori laž, govori iz svog vlastitog; jer je lažov, i otac laži.

⁴⁵ Ali zato što govorim istinu, ne vjerujete Mi.

⁴⁶ Koji od vas Me optužuje za grijeh? A ako govorim istinu, zašto Mi ne vjerujete?

⁴⁷ Onaj koji je od Boga, sluša riječi Božje; vi, dakle, ne čujete, jer niste od Boga.

⁴⁸ Tada odgovoriše Židovi i rekoše Mu: Ne kažemo li dobro da si Ti Samarjanin i da imaš demona?

⁴⁹ Isus odgovori: Nemam demona, nego poštujem Oca Svoga, a vi Mene ne poštujete.

⁵⁰ I ne tražim svoju slavu; postoji Jedan koji traži i sudi.

⁵¹ "Amen, amen, kažem vam, Ako netko drži Moju riječ, neće vidjeti smrt za vječnost."

⁵² Tada su mu Židovi rekli: Sada znamo da imaš demona. Abraham je mrtav, i proroci, a ti kažeš: Ako netko drži moju riječ, neće okusiti smrti u vijekove.

⁵³ Jesi li Ti veći od našeg oca Abrahama, koji je mrtav? I proroci su mrtvi. Kime se Ti praviš?

⁵⁴ Isus odgovori: Ako Ja slavim Sebe, slava Moja nije ništa; to je Otac Moj koji Mene slavi, za koga vi kažete da je vaš Bog.

⁵⁵ I vi niste Njega upoznali; ali Ja Njega poznajem. I ako bih rekao da Ga ne poznajem, bio bih kao vi, lažac; ali Ja Njega poznajem, i držim Njegovu riječ.

⁵⁶ Vaš otac Abraham skočio je od radosti da vidi Moj dan, i vidje, i obradova se.

⁵⁷ Tada mu Židovi rekoše: "Ti još nemaš pedeset godina, a vidio si Abrahama?"

⁵⁸ Isus im reče: Amen, amen, kažem vam, prije nego što je Abraham bio, Ja jesam.

⁵⁹ Tada uzeše kamenje da bace na Njega; ali Isus se sakri, i iziđe iz hrama, prolazeći kroz sredinu njih, i tako prođe.

¹ I prolazeći, On vidje čovjeka slijepog od rođenja.

² I Njegovi učenici Ga upitaše, govoreći: Rabi, ko sagriješi, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, da se on slijep rodio?

³ Isus odgovori: Niti je ovaj čovjek sagriješio, niti njegovi roditelji; nego da se djela Božja očituju u njemu.

⁴ Moram raditi djela Onoga koji Me poslao dok je dan; noć dolazi, kada nitko ne može raditi.

⁵ Dok sam u svijetu, ja sam Svjetlost svijeta.

⁶ Kad je rekao ove stvari, pljunuo je na zemlju, i napravio glinu od pljuvačke, i stavio glinu na oči slijepog čovjeka,

⁷ I reče mu: Idi, operi se u bazenu Siloam, što se prevodi kao Poslan. On ode, opra se i dođe, videći.

⁸ Stoga, susjedi i oni koji su ga prije gledali, da je bio slijep, rekoše: Nije li ovo onaj koji je sjedio i prosio?

⁹ Neki rekoše: To je on; ali drugi: On je kao on. On reče: Ja sam on.

¹⁰ Tada mu rekoše: Kako su ti oči otvorene?

¹¹ On odgovori i reče: Čovjek po imenu Isus napravi glinu i stavi je na moje oči, i reče mi: Idi svojim putem do bazena Siloam i operi se. I otišao sam i oprao se, i primio vid.

¹² Zatim mu rekoše: Gdje je On? On kaže: Ne znam.

¹³ Dovedoše farizejima onoga koji je nekada bio slijep.

¹⁴ I bijaše subota kada Isus načini glinu i otvori mu oči.

¹⁵ Tada ga farizeji opet upitaše kako je progledao. A on im reče: Stavio je glinu na moje oči, i oprah se, i vidim.

¹⁶ Tada neki od farizeja rekoše: Ovaj čovjek nije od Boga, jer ne drži Šabat (Subotu). Drugi rekoše: Kako može čovjek koji je grješnik činiti takve znakove? I dođe do razdora među njima.

¹⁷ Oni ponovo kažu slijepom čovjeku: Šta ti kažeš o Njemu, jer je On otvorio tvoje oči? A on reče: On je prorok.

¹⁸ Tada Židovi ne povjerovaše u vezi s njim da je bio slijep, i primio vid, dok ne pozvaše roditelje onoga koji je primio vid.

¹⁹ I upitaše ih, govoreći: Je li ovo vaš sin, za koga kažete da je rođen slijep? Kako onda sada vidi?

²⁰ Njegovi roditelji odgovoriše im i rekoše: Znamo da je ovo naš sin, i da je rođen slijep.

²¹ Ali kako sada vidi, ne znamo; niti tko mu je otvorio oči, ne znamo; on je punoljetan, pitajte njega; on će govoriti za sebe.

²² Njegovi roditelji rekoše ovo, jer su se bojali Židova; jer su Židovi već sklopili dogovor da, ako netko prizna Njega kao Krista, bude izbačen iz sinagoge.

²³ Zbog toga njegovi roditelji rekoše: On je punoljetan, pitajte njega.

²⁴ Tada pozvaše čovjeka koji je bio slijep po drugi put, i rekoše mu: Daj slavu Bogu; znamo da je ovaj čovjek grješnik.

²⁵ Tada on odgovori i reče: Da li je On grješnik, ne znam; jedno znam, da sam bio slijep, a sada vidim.

²⁶ Ali oni mu opet rekoše: Što ti učini? Kako ti otvori oči?

²⁷ Odgovori im: Već sam vam rekao, i niste čuli; zašto želite da to opet čujete? Da li i vi želite da postanete Njegovi učenici?

²⁸ Tada ga izgrdiše i rekoše: Ti si Njegov učenik, ali mi smo učenici Mojsijevi.

²⁹ Znamo da je Bog govorio Mojsiju; ali za ovog čovjeka, ne znamo odakle je.

³⁰ Čovjek odgovori i reče im: Zaista, ovo je nešto za čuditi se, da ne znate odakle je, a On mi je otvorio oči.

³¹ I znamo da Bog ne čuje grješnike; ali ako je netko štovalac Boga, i čini Njegovu volju, njega On sluša.

³² Od vječnosti nije se čulo da je itko otvorio oči onome koji je rođen slijep.

³³ Ako On nije bio s Bogom, On ne bi mogao ništa učiniti.

³⁴ Oni odgovoriše i rekoše mu: "Ti si se sav u grijesima rodio, i zar nas ti da učiš?" I izbaciše ga vani.

³⁵ Isus je čuo da su ga izbacili, i našavši ga, reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijeg?

³⁶ On odgovori i reče: Tko je On, Gospodine, da bih mogao vjerovati u Njega?

³⁷ I Isus mu reče: Ti si Ga i vidio, i On je taj koji govori s tobom.

³⁸ I izjavi: "Vjerujem, Gospodine"; i štovao je Njega.

³⁹ I Isus reče: Za sud dođoh na ovaj svijet, da oni koji ne vide progledaju, i da oni koji vide postanu slijepi.

⁴⁰ I neki od farizeja koji su bili s Njim čuše ove stvari i rekoše Njemu: Jesmo li i mi slijepi?

⁴¹ Isus im reče: Da ste bili slijepi, ne biste imali grijeha; ali sada kažete: Mi vidimo; tada vaš grijeh ostaje.

¹ Amen, amen, Ja vam kažem, tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego se penje drugim putem, taj je lopov i razbojnik.

² Ali onaj koji ulazi na vrata je pastir ovaca.

³ Vratar mu otvara, i ovce čuju njegov glas; i on zove svoje ovce po imenu i izvodi ih.

⁴ "I kada pusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas."

⁵ Ali tuđinca neće slijediti, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinca.

⁶ Ovu usporedbu Isus im ispriča, ali oni ne znadoše šta su to bile stvari koje im On govoraše.

⁷ Tada im Isus opet reče: Amen, amen, kažem vam, ja sam Vrata ovaca.

⁸ Svi koji su došli prije Mene su lopovi i razbojnici; ali ovce ih nisu čule.

⁹ Ja sam Vrata; kroz Mene ako netko uđe, biće spašen, i ući će i izaći će i naći pašu.

¹⁰ Lopov ne dolazi osim da ukrade i zakolje i uništi; ja sam došao da oni imaju život, i da ga imaju u izobilju.

¹¹ Ja sam Dobri Pastir; Dobri Pastir polaže svoju dušu za ovce.

¹² Ali onaj koji je najamnik i nije pastir, i čije ovce nisu njegove, vidi vuka kako dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk ih hvata, i razbija ovce.

¹³ I najamnik bježi jer je najamnik i ne brine za ovce.

¹⁴ Ja sam Dobri Pastir, i poznajem Svoje, i poznat sam od Svojih.

¹⁵ "Kao što Otac poznaje Mene, i Ja poznajem Oca; i polažem dušu Svoju za ovce."

¹⁶ I druge ovce imam koje nisu iz ovog tora; i njih moram voditi, i čuće glas Moj, i biće jedno stado, jedan Pastir.

¹⁷ Jer zbog ovoga Mene Otac Moj ljubi, jer polažem dušu Svoju da je opet uzmem.

¹⁸ Nitko Mi je ne oduzima, nego je Ja polažem od Sebe; imam vlast položiti je, i imam vlast opet je uzeti. Ovu zapovijed primih od Oca Mojega.