17
I vratiše se sedamdesetorica s radošću, govoreći: Gospodine, čak su nam i demoni podložni u Tvoje ime.
18
I reče im: Vidjeh Sotonu kako kao munja pada s neba.
19
"Evo, dajem vam vlast da gazite zmije i škorpije, i nad svom silom neprijatelja, i ništa vam neće nauditi."
20
"Ali ne radujte se tome što su vam duhovi podložni, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima."
21
U taj isti čas Isus poskoči od radosti u Duhu, i reče: Ispovijedam Te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si sakrio ove stvari od mudrih i umnih, a otkrio ih nejačadi; da, Oče, jer tako bi za dobru volju pred Tobom.
22
Sve stvari su predate Meni od Oca Mojega; i nitko ne poznaje tko je Sin, osim Oca, i tko je Otac, osim Sina, i onome kome Sin namjerava otkriti Njega.
23
I okrenuvši se učenicima, reče im nasamo: Sretne su oči koje gledaju ono što vi gledate.
24
Jer kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, i nisu vidjeli; i čuti ono što vi čujete, i nisu čuli.
25
I gle, jedan zakonoznanac ustade iskušavajući Ga i reče: Učitelju, što da učinim da bih naslijedio vječni život?
26
I reče mu: Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš?
27
I on odgovorivši reče: "Ti ćeš ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i bližnjega svoga kao sebe samoga."
28
I On mu reče: Pravo si odgovorio; ovo čini, i ti ćeš živjeti.
29
Ali on, želeći opravdati sebe, reče Isusu: A tko je moj bližnji?
30
I Isus, uzevši njegovo pitanje, reče: "Neki čovjek siđe iz Jeruzalema u Jerihon, i pade među razbojnike, koji ga, svukavši ga, i zadavši mu udarce, ostaviše, kada je bio napola mrtav."
31
I slučajno, neki svećenik siđe tim putem, i vidjevši ga, prođe na drugu stranu.
32
I isto tako i Levit, kada je bio na mjestu, dođe i vidje, i prođe na drugu stranu.
33
Ali jedan Samarjanin, putujući, naiđe na njega, i vidjevši bio je dirnut suosjećanjem.
34
I približivši se, povio je njegove rane, izlijevajući ulje i vino, i postavi ga na svoju vlastitu životinju, i odvede ga u svratište, i pobrinu se za njega.
35
I izišavši sutradan, izvadi dva denara, dade ih domaćinu, i reče mu: Pobrini se za njega, i što god više potrošiš, kad opet dođem, vratiću ti.
36
Koji od ove trojice misliš da je bio bližnji onome koji je pao među razbojnike?
37
I reče: Onaj koji je učinio milosrđe s njim. Tada mu Isus reče: Idi, i ti čini isto tako.
38
I dogodi se, dok su išli, da On uđe u jedno selo; i jedna žena po imenu Marta primi Ga u svoju kuću.
39
I imala je sestru po imenu Marija, koja je također sjedila kod nogu Isusovih i slušala Njegovu riječ.
40
Ali Marta je bila zabrinuta zbog mnogo služenja, i stojeći pored reče: Gospodine, zar Ti nije stalo što me sestra moja ostavila da služim sama? Reci joj, dakle, da mi pomogne.
41
I Isus, odgovorivši, reče joj: Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš zbog mnogih stvari;
42
"Ali jedno je potrebno, i Marija je izabrala onaj dobar dio koji joj neće biti oduzet."


