¹ I iziđe odatle, i dođe u svoj zavičaj; i Njegovi učenici Ga slijediše.

² I došavši u Subotu (Šabat), On poče naučavati u sinagogi; i mnogi koji su slušali divili su se, govoreći: Odakle ovom Čovjeku ove stvari? I kakva je to mudrost koja Mu je data, da čak takva djela moći bivaju učinjena Njegovim rukama?

³ "Nije li ovo drvodelja, sin Marijin, i brat Jakova, i Josije, i Jude, i Šimuna? I zar nisu Njegove sestre ovdje s nama? I sablažnjavahu se od Njega."

⁴ Ali Isus im reče: Prorok nije bez časti, osim u svojoj zemlji, među svojom rodbinom i u svojoj kući.

⁵ I nije mogao učiniti tamo nijedno djelo moći, osim što je iscijelio nekoliko onih koji su bili bolesni polaganjem ruku na njih.

⁶ I čudio se zbog njihovog nevjerovanja. I obilazio je, sve oko sela, i naučavao.

⁷ I pozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva po dva, i dade im vlast nad nečistim duhovima,

⁸ i zapovjedi im da ne uzimaju ništa za put, osim štapa samo; ni torbu, ni kruh, ni bronzu u pojasu;

⁹ ali budite obuveni u sandale, i ne oblačite dvije tunike.

¹⁰ I reče im: Gdje god uđete u kuću, tamo ostanite dok ne izađete odatle.

¹¹ "I ako vas neko ne primi, niti vas posluša, kada izađete odatle, otresite prašinu ispod svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih. Amen, kažem vam, biće podnošljivije za Sodomu ili Gomoru na dan suda, nego za taj grad."

¹² Izašavši, propovijedali su da se svi trebaju pokajati.

¹³ I izagnaše mnoge demone, i pomazaše uljem mnoge koji bijahu bolesni, i iscijeliše ih.

¹⁴ I Herod kralj ču, jer Njegovo ime postade očigledno; i reče da je Ivan Krstitelj ustao iz mrtvih, i zato djela moći djeluju u njemu.

¹⁵ Drugi rekoše da je to Ilija. Ali drugi rekoše da je to prorok, ili kao jedan od proroka.

¹⁶ Ali kada Herod ču, reče: To je Ivan, koga sam obezglavio; on je ustao iz mrtvih.

¹⁷ Jer Herod, poslavši, uhvati Ivana i sveza ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata njegovog Filipa, jer bijaše oženjen njome.

¹⁸ Jer je Ivan rekao Herodu: "Nije ti dozvoljeno da imaš ženu brata svog."

¹⁹ I Herodijada mu je nosila zlobu i htjela ga ubiti; ali nije mogla,

²⁰ Herod se je bojao Ivana, znajući da je pravedan čovjek i svet, i štitio ga; i slušajući ga, činio je mnogo stvari, i slušao ga s užitkom.

²¹ I kada dođe pogodan dan, Herod na svoj rođendan priredi večeru za svoje velikaše, i zapovjednike tisuća, i prvake Galileje;

²² i kada je kći njezina, Herodijadina, ušla i plesala, i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci: Zatraži od mene što god želiš, i daću ti.

²³ I zakleo joj se: Šta god zatražiš od mene, daću ti, do polovine mog kraljevstva.

²⁴ I ona, izašavši, reče svojoj majci: "Šta da tražim?" A ona reče: "Glavu Ivana Krstitelja."

²⁵ I odmah došavši kralju, zatražila je, govoreći: "Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

²⁶ I kralj, veoma žalostan, ipak zbog svojih zakletvi i onih koji su sjedili s njim, nije htio da je prezre.

²⁷ "I odmah kralj, poslavši krvnika, naredi da mu donesu glavu; i on ode i odrubi mu glavu u tamnici."

²⁸ I donese njegovu glavu na pladnju, i dade je djevojci; i djevojka je odnese svojoj majci.

²⁹ I kad Njegovi učenici to čuše, dođoše i uzeše Njegovo tijelo, i položiše ga u grobnicu.

³⁰ I apostoli se sabraše kod Isusa, i prijaviše Mu sve stvari, i ono što su učinili, i ono što su naučavali.

³¹ I reče im: Dođite sami u pusto mjesto, i odmorite se malo; jer mnogi dolazili su i odlazili, i nisu imali priliku da jedu.

³² I otidoše u pusto mjesto brodicom nasamo.

³³ I mnoštvo ih vidje kako odlaze; i mnogi Ga prepoznaše, i potrčaše onamo pješice iz svih gradova, i dođoše prije njih, i dođoše zajedno k Njemu.

³⁴ I Isus, izlazeći, vidje mnoštvo mnogih, i sažali se nad njima, jer bijahu kao ovce koje nemaju pastira; i poče ih učiti mnoge stvari.

³⁵ I kad je već bio kasni čas, Njegovi učenici dođoše k Njemu i rekoše: Ovo je pusto mjesto, i čas je sada već odmakao.

³⁶ Otpusti ih, da, odlazeći u polja i sela unaokolo, kupe sebi kruha; jer nemaju ništa da jedu.

³⁷ I On im odgovorivši reče: Dajte im vi da jedu. A oni Mu rekoše: Da li da idemo i kupimo za dvjesta denara kruha, i damo im da jedu?

³⁸ I reče im: Koliko kruha imate? Idite i vidite. I kad su saznali, rekoše: Pet, i dvije ribe.

³⁹ I zapovjedi im da svi posjedaju skupine u skupine na zelenoj travi.

⁴⁰ "I posjedoše u grupama i grupama, po stotinama i po pedesetima."

⁴¹ I uzevši pet kruha i dvije ribe, podigavši pogled prema nebu, blagoslovi i razlomi hljebove, i dade ih učenicima da postave pred njima; i dvije ribe razdijeli svima.

⁴² I jedoše svi, i nasitiše se.

⁴³ I pokupiše dvanaest korpi punih ulomaka i ribe.

⁴⁴ I oni koji su jeli od kruha bijahu oko pet tisuća muškaraca.

⁴⁵ I odmah On primora svoje učenike da uđu u brodicu i da idu pred Njim na drugu stranu, u Betsaidu, dok On otpusti mnoštvo.

⁴⁶ I ostavivši ih, ode na planinu da se pomoli.

⁴⁷ I kad je došla večer, brod bijaše usred mora, a On sam na zemlji.

⁴⁸ I vidje ih kako se muče veslajući, jer vjetar bijaše protivan; i oko četvrte straže noći dođe k njima, hodajući po moru, i htjede proći pored njih.

⁴⁹ Ali kad Ga ugledaše kako hoda po moru, pomisliše da je utvara, i povikaše;

¹ I skupili su se k Njemu farizeji i neki od pismoznanaca, koji dođoše iz Jeruzalema.

² I kad vidješe da neki od njegovih učenika jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, nađoše zamjerku.

³ Jer farizeji i svi Judejci, osim ako ne operu ruke do pesnice, ne jedu, držeći predaju starješina;

⁴ i kada dođu s tržnice, osim ako se ne isperu, ne jedu; i mnoge druge stvari koje su primili da drže, kao ispiranje čaša, i lonaca, i posuda od bronze, i kreveta.

⁵ Tada farizeji i pismoznanci upitaše Njega: Zašto Tvoji učenici ne hode po predaji starješina, nego jedu kruh neopranih ruku?

⁶ I odgovorivši reče im: Dobro je Izaija prorokovao o vama licemjerima, kao što je napisano: Ovaj narod me poštuje svojim usnama, ali njihovo srce je daleko od Mene.

⁷ I uzalud Me služe, učeći učenja koja su ljudske zapovijesti.

⁸ Jer ostavljajući zapovijest Božju, držite predaju ljudi, ispiranje lonaca i čaša; i mnoge druge slične stvari činite.

⁹ I On im reče: Dobro odbacujete zapovijest Božju, da biste držali svoju tradiciju.

¹⁰ Jer Mojsije reče: Poštuj oca svoga i majku svoju; i tko pogrdno govori o ocu ili majci, neka smrću umre.

¹¹ Ali vi kažete, Ako čovjek kaže ocu ili majci, Korban, to jest, dar, čime god bi ti mogao imati koristi od mene,

¹² i više mu ne dopuštate da učini išta za oca svog ili majku svoju,

¹³ činite Riječ Božiju beznačajnom svojom tradicijom koju ste predali; i mnogo takvih stvari činite.

¹⁴ I pozvavši sav narod k Sebi, reče im: "Čujte Me svi, i razumijte:"

¹⁵ Nema ničega izvan čovjeka što ulazeći u njega može ga oskvrnuti; nego ono što izlazi iz njega, to su stvari koje oskvrnjuju čovjeka.

¹⁶ Ako neko ima uši da čuje, neka čuje.

¹⁷ I kada je ušao u kuću daleko od gomile, Njegovi učenici ga upitaše o usporedbi.

¹⁸ I reče im: Zar ste i vi tako bez razumijevanja? Zar ne razmatrate da sve što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga uprljati;

¹⁹ jer ne ulazi u srce, nego u trbuh, i izlazi u latrinu, čisteći svu hranu?

²⁰ I reče: Ono što izlazi iz čovjeka, to prlja čovjeka.

²¹ Jer iznutra, iz srca ljudi, izlaze zle misli, preljube, blud, ubojstva,

²² krađe, pohlepa, zloće, prijevare, razvratnost, zlo oko, huljenje, oholost, bezumnost;

²³ Sve te zle stvari dolaze iznutra i prljaju čovjeka.

²⁴ I ustavši odatle, ode u krajeve Tira i Sidona, i ušavši u kuću, ne htjede da netko to sazna , i On se nije mogao sakriti.

²⁵ Jer žena, čuvši za Njega, čija kći je imala nečistog duha, dođe i pade pred Njegove noge.

²⁶ I žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka po rodu, i molila Ga je da istjera demona iz njene kćeri.

²⁷ Ali Isus reče njoj: Pustite djecu da se prvo nasite, jer nije dobro uzeti kruh djece i baciti ga malim psima.

²⁸ Ali ona odgovori i reče Mu: Da, Gospodine; ali i psići ispod stola jedu od mrvica male djece.

²⁹ I reče joj: "Zbog ove riječi, idi svojim putem; demon je izašao iz tvoje kćeri."

³⁰ I kada je došla u svoju kuću, nađe da je demon izašao i njena kći je ležala na krevetu.

³¹ I opet, izlazeći iz granica Tira i Sidona, dođe do mora Galilejskog, kroz sredinu granica Dekapolisa.

³² I dovedoše Njemu jednog koji je bio gluh, s poteškoćom u govoru; i moljahu Ga da stavi svoju ruku na njega.

³³ I uzevši ga nasamo od mnoštva, stavi prste svoje u njegove uši; i pljunuvši, dotaknu njegov jezik;

³⁴ i pogledavši u nebo, uzdahnu, i kaže mu: Efata, to jest, Otvori se.

³⁵ "I odmah mu se otvori sluh, i veza jezika njegovog se razriješi, i on progovori ispravno."

³⁶ I zapovjedi im da nikome ne kažu; ali koliko god im zapovijedao, oni su to još više propovijedali;

³⁷ i divili su se veoma, govoreći: On je sve dobro učinio; čini da gluhi čuju i nijemi govore.