1
Kada dakle Gospodin saznade da su farizeji čuli da Isus čini i krštava više učenika nego Ivan,
2
iako Isus Sam nije krstio, nego Njegovi učenici,
3
On napusti Judeju i ponovo dođe u Galileju.
4
Ali On mora proći kroz Samariju.
5
Zatim dođe u grad Samarije zvan Sihem, u blizini polja koje Jakov dade svom sinu Josipu.
6
I izvor Jakovljev bijaše ondje. Isus, dakle, umoran od puta, sjede tako na izvor. Bilo je oko šeste ure.
7
Dolazi žena iz Samarije da zahvati vodu. Isus joj kaže: Daj mi da pijem;
8
jer Njegovi učenici bijahu otišli u grad da kupe hranu.
9
Tada žena Samarijanka kaže Njemu: Kako to da Ti, budući da si Židov, tražiš od mene da piješ, kad sam ja žena Samarijanka? Jer Židovi nemaju posla sa Samarijancima.
10
Isus odgovori i reče joj: Da si znala dar Božji, i tko je taj koji ti kaže: Daj mi da pijem, ti bi zatražila od Njega, i On bi ti dao vodu živu.
11
Žena mu reče: Gospodine, nemaš čime da zahvatiš, a bunar je dubok. Odakle onda imaš živu vodu?
12
Jesi li veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao bunar, i pio iz njega sam, i njegovi sinovi, i njegova stoka?
13
Isus odgovori i reče joj: Svako tko pije ovu vodu opet će ožednjeti;
14
Ali tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti do vječnosti, nego će voda koju ću mu ja dati biti u njemu izvor vode koja izvire u vječni život.
15
Žena mu reče: Gospodine, daj mi ovu vodu, da ne žednim, niti dolazim ovamo da crpim.
16
Isus joj reče: Idi, pozovi muža svog, i dođi ovamo.
17
Žena odgovori i reče: Nemam muža. Isus joj reče: Dobro si rekla, nemam muža.
18
Jer si imala pet muževa, a onaj koga sada imaš nije tvoj muž; ovo je istina što si rekla.
19
Žena Mu reče: "Gospodine, vidim da si prorok."
20
Naši oci su štovali na ovoj planini; a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje je ispravno štovati.
21
Isus joj kaže: Ženo, vjeruj Mi da dolazi čas kada ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete štovati Oca.
22
Vi štujete ono što ne znate; mi štujemo ono što znamo; jer spasenje je od Židova.
23
Ali dolazi čas, i sada je, kada će pravi štovatelji štovati Oca u duhu i istini, jer Otac traži takve koji Njega štuju.
24
Bog je Duh; i oni koji Ga štuju, moraju ga štovati u duhu i istini.
25
Žena Mu kaže: Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist; kada On dođe, objaviće nam sve stvari.
26
Isus joj reče: Ja sam, koji govori s tobom.
27
I dođoše Njegovi učenici i divili se što je govorio sa ženom; ali nitko ne reče: Što tražiš? Ili što govoriš s njom?
28
Žena tada ostavi svoj vrč, i ode u grad, i reče ljudima,
29
Dođite, vidite Čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikada učinila. Nije li On Krist?
30
Zatim izađoše iz grada, i dođoše k Njemu.
31
I u međuvremenu učenici Njega zamoliše, govoreći: Rabi, jedi.
32
Ali On im reče: Imam hranu da jedem koju vi ne znate.
33
Tada učenici rekoše jedan drugome: Da li mu je netko donio nešto da jede?
34
Isus im reče: Hrana Moja je da činim volju Onoga koji Me posla, i da završim Njegovo djelo.
35
"Zar ne kažete da su još četiri mjeseca, i žetva dolazi? Evo, kažem vam, Podignite oči svoje, i posmatrajte polja, jer su već bijela za žetvu."
36
I onaj koji žanje prima nagradu, i skuplja plod za vječni život, da se zajedno raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje.
37
"Jer u ovome je riječ istinita, da jedan sije, a drugi žanje."
38
Poslao sam vas da žanjete ono na čemu niste radili; drugi su radili, a vi ste ušli u njihove radove.
39
I iz tog grada, mnogi Samarijanci povjerovaše u Njega, zbog riječi žene koja je svjedočila: "Rekao mi je sve što sam ikada učinila."
40
Zato kada Samarićani dođoše k Njemu, zamoliše Njega da ostane s njima, i On osta tamo dva dana.
41
I mnogi više povjerovaše zbog Njegove riječi,
42
i reče ženi: Više ne vjerujemo zbog tvoje riječi, jer smo Njega čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Krist.
43
I nakon dva dana On ode odatle, i izađe u Galileju.
44
Jer je sam Isus posvjedočio da prorok nema časti u svojoj zemlji.
45
Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci Ga primiše, jer su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu na svetkovini; jer i oni dođoše na svetkovinu.
46
Zatim Isus opet dođe u Kanu Galilejsku, gdje je pretvorio vodu u vino. I bijaše tamo neki plemić, čiji je sin bio bolestan u Kapernaumu.
47
Čuvši da Isus izlazi iz Judeje u Galileju, otišao je k Njemu i zamolio Ga da siđe i izliječi njegovog sina, jer je bio na umoru.
48
Zatim mu Isus reče: "Ako ne vidite znakove i čuda, nećete vjerovati."
49
Plemić mu reče: Gospodine, siđi prije nego moje malo dijete umre.
50
Isus mu reče: "Idi svojim putem; tvoj sin živi." I čovjek povjerova riječi koju mu je Isus rekao, i ode svojim putem.
51
I dok je već silazio, njegove sluge ga sretoše i javiše, govoreći: Tvoj dječak živi.
52
Zatim ih je upitao u koji čas je ozdravio. A oni mu rekoše: Juče u sedmi čas groznica ga je napustila.
53
Tada otac spozna da je to bio onaj isti čas u kojem mu je Isus rekao: "Sin tvoj živi." I on sam povjerova, i cijela kuća njegova.
54
I ovo je opet drugi znak koji Isus učini, kada izađe iz Judeje u Galileju.
