3727. Što se tiče značenja “stupa”, razlog zašto to znači svetu granicu, a time i krajnji stupanj reda je taj što su u najstarija vremena ljudi postavljali kamenje tamo gdje su prolazile njihove granice koje su odvajale imovinu ili nasljedstvo jedne osobe od imovine druge osobe. Oni su služili kao znak i svjedočanstvo o postojanju tamošnjih granica. Najstariji ljudi, koji su u svakom predmetu iu svakom stupu mislili na nešto nebesko ili duhovno, 1977, 2995, mislili su, kada su vidjeli ovo kamenje postavljeno kao stupove, na krajnje stvari prisutan u čovjeku, pa tako i krajnjeg stupnja reda, koji je istina u prirodnom čovjeku. I od onih najstarijih ljudi koji su živjeli prije potopa, drevni ljudi koji su živjeli nakon potopa preuzeli su ovaj običaj, 920, 1409, 2179, 2896 , 2897, i počeli smatrati kamenje koje su postavili na svojim granicama svetim, iz razloga, kako je navedeno, što su mislili na svetu istinu kakva postoji u krajnjem stupnju reda, a također su ih nazivali kameni “stupovi”. Tako je došlo do toga da su stupovi uvedeni u njihovo štovanje, i zašto su ih podigli tamo gdje su imali svoje svete gajeve, a kasnije i svoje hramove, te su ih također pomazali uljem, o čemu ćemo se uskoro pozabaviti. Doista, štovanje Drevne Crkve sastojalo se od stvari koje su bile percipirane i stvari koje su imale značenje među najstarijim ljudima prije Potopa, kao što je vidljivo iz paragrafa koji su upravo spomenuti. Budući da su najstariji ljudi razgovarali s anđelima i bili u njihovom društvu još na zemlji, primili su s neba da “kamenje” znači istinu, a “drvo” dobro; vidi iznad u 3720. To je onda razlog zašto “stupovi” znače svetu granicu, pa tako i istina kakva postoji u krajnjem stupnju reda kod čovjeka. Jer dobro koje pritječe od Gospodina putem unutarnjeg čovjeka završava u vanjskom čovjeku i u istini koja je tamo. Čovjekova misao, govor i djelatnost, koji su vrhovi reda, nisu ništa drugo do istine koje proizlaze iz dobra. U stvari, oni su slike ili oblici koje dobro poprima, jer pripadaju dijelu ljudskog uma koji razumije, dok dobro koje je u njima i iz kojeg izviru pripada dijelu volje.
[2] Činjenica da su stupovi podignuti kao znak i svjedočanstvo, a uvedeni su i u bogoslužje, te da u unutarnjem smislu znače svetu granicu, odnosno istinu unutar čovjekovog prirodnog, što je krajnji stupanj reda, postaje jasno iz drugih mjesta u Riječi, kao u sljedećim stihovima gdje je tema savez sklopljen između Labana i Jakova,
Sada hajde da sklopimo savez, ja i ti, i neka to bude svjedok između mene i tebe. I Jakov uze kamen i postavi ga kao stup. Laban reče Jakovu: "Pogledaj ovu gomilu i pogledaj stup koji sam podigao između sebe i tebe." Ova gomila je svjedok i stup je svjedok, da ja neću prijeći preko ove gomile k vama, a vi nećete prijeći preko ove gomile i ovog stupa meni, da učinite zlo. Postanak 31:44-45, Postanak 31:51-52.
Ovdje “stup” znači istina, kao što će se vidjeti u objašnjenju tih stihova.
[3] U Izaiji,
Toga će dana biti pet gradova u zemlji Egiptu koji će govoriti usnama Kanaana i zaklinjati se Jahvi Sebaot. U onaj dan bit će žrtvenik Jahvi usred zemlje egipatske i stup na njezinoj granici u čast Jahvi, koji će biti znak i svjedok Jahvi Sebaot u zemlji egipatskoj. Izaija 19:18-20.
“Egipat” predstavlja činjenice koje pripadaju prirodnom čovjeku, “oltar” za obožavanje Boga općenito, jer u drugoj drevnoj Crkvi koja je započela s Eberom, oltar je postao prvi i najvažniji predstavnik u njezinu štovanju, 921. , 1343, 2777, 2811. “Usred zemlje Egipta” označava primarni i najunutarnjiji aspekt obožavanja, 2940, 2973, 3436. “Stup” predstavlja istinu kakva postoji u krajnjem stupnju reda u prirodnom. Činjenica da je stajala na granici kao znak i svjedok sasvim je evidentna.
[4] Kod Mojsija,
Mojsije je zapisao sve Jahvine riječi i ustao ujutro te sagradio žrtvenik pokraj brda Sinaja i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Izlazak 24:4.
Ovdje je na sličan način “oltar” bio predstavnik cjelokupnog štovanja, i doista je bio predstavnik dobra prisutnog u bogoslužju. “Dvanaest stupova” su međutim bili predstavnici u štovanju istine koja proizlazi iz dobra - “dvanaest” znači svaki aspekt istine u cijelosti, vidi 577, 2089, 2129 (kraj), 2130 (kraj), 3272; i dvanaest plemena također znače svaki aspekt istine u Crkvi, kao što će u Gospodinovom Božanskom milosrđu biti prikazano u sljedećem poglavlju.
[5] Budući da su oltari predstavljali sve dobro u bogoslužju, a Židovska je Crkva bila uspostavljena tako da predstavlja nebesku Crkvu koja nije priznavala nikakvu drugu istinu osim istine koja proizlazi iz dobra, što se naziva nebeska istina (jer je nebeska Crkva bila potpuno nije bio voljan odvojiti istinu od dobra, toliko da nije bio voljan čak ni referirati se na bilo što od vjere ili istine bez razmišljanja o dobru, a čineći to od dobra, vidi 202, 337, 2069, 2715, 2718, 3246), istina je stoga predstavljena kamenjem oltara. I bilo im je zabranjeno da to predstavljaju pomoću stupova da ne bi time odvajali istinu od dobra i predstavljanjem obožavali istinu umjesto dobra. Ovo objašnjava sljedeću Mojsijevu zabranu,
Ne sadi sebi luga ni od kakvog drveća pokraj žrtvenika Jahve, Boga svojega, koji si načiniš. I ne podiži sebi stup, koji mrzi Jahve, Bog tvoj. Ponovljeni zakon 16:21-22.
Jer štovanje istine odvojene od dobra, ili vjere odvojene od ljubavi prema bližnjemu, protivno je Božanskom jer je protivno redu, što znači “ne podiži sebi stup, koji Jahve, tvoj Bog, mrzi”.
[6] Usprkos tome oni su ih podigli i tako predstavljali stvari koje su suprotne poretku, kao što je jasno u Hošei,
Izrael, prema umnožavanju svojih plodova, umnožava žrtvenike; prema dobroti svoje zemlje dobro prave svoje stupove. Ali On će njihove žrtvenike prevrnuti i njihove stupove opustošiti. Hošea 10:1-2.
U prvoj Knjizi o kraljevima,
Juda je činio što je zlo u očima Jahvinim, i sagradili su sebi uzvišice, stupove i lugove na svakom visokom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. 1 Kraljevi 14:22-23.
U drugoj Knjizi o kraljevima,
Sinovi Izraelovi podigoše sebi stupove i lugove na svakom visokom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. 2 Kraljevima 17:10.
U istoj knjizi,
Ezekija je uklonio uzvišice, srušio stupove, posjekao gaj i smrskao mjedenu zmiju koju je napravio Mojsije jer su joj kadili. 2 Kraljevima 18:4.
[7] Budući da su i neznaboški narodi izveli kroz tradiciju ideju da se svetost štovanja treba predstavljati pomoću oltara i stupova, a ipak su bili pod utjecajem zla i obmane, žrtvenici među narodima stoga znače zla obožavanja i stupova neistine. Zbog toga je izdana zapovijed da budu uništeni. U Mojsiju,
Žrtvenike naroda srušit ćeš, stupove im porušit i lugove njihove srušiti. Izlazak 34:13; Ponovljeni zakon 7:5; 12:3.
Kod istog autora,
Ne klanjaj se bogovima naroda, niti im se klanjaj, niti čini po njihovim djelima, jer ćeš ih potpuno uništiti i njihove stupove potpuno srušiti. Izlazak 23:24.
“Bogovi naroda” označavaju laži, “njihova djela” zla, “rušenje njihovih stupova” uništavanje obožavanja koje proizlazi iz laži.
[8] U Jeremiji,
Nabukodonozor, kralj babilonski, srušit će stupove Kuće sunca koja je u zemlji egipatskoj, a kuće bogova egipatskih spalit će vatrom. Jeremija 43:13.
U Ezekielu,
Nabukodonozor, kralj babilonski, kopitima svojih konja pogazit će sve tvoje ulice, pobiti narod mačem i učiniti da tvoji moćni stupovi padnu na zemlju. Ezekiel 26:11.
Ovo se odnosi na Tir. “Nabukodonozor, kralj babilonski” označava ono što pustoši, 1327 (kraj). “Kopita” označavaju najniži oblik intelektualnih pojmova, kao što su činjenice temeljene na pukim osjetilnim dojmovima - “kopita” znače najniže pojmove, kao što će u Gospodinovom Božanskom milosrđu biti potvrđeno drugdje. “Konji” označavaju pitanja razumijevanja, 2760-2762, “ulice” označavaju istine, au suprotnom smislu neistine, 2336. “gaženje” po njima uništava spoznaje istine, na koje se misli pod “Tir” - “Tir”, subjekt ovdje, znači spoznaje istine, 1201. “Ubijanje ljudi mačem” označava uništavanje istina pomoću laži - “ljudi” se koriste u odnosu na istine, 1259, 1260, 3295, 3581 i “mač” što znači neistina uključena u sukob, 2799. Iz ovoga se može vidjeti što znači “činiti da tvoji moćni stupovi padnu na zemlju” - “može” se koristiti u odnosu na istinu ili laž, kao što je također jasno iz Riječi.
