Istinska Kršćanska Religija
Sadržaj
VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE 1-3 1. CIJELO SVETO PISMO, I SVE ODATLE IZVEDENE DOKTRINE CRKAVA U KRŠĆANSKOM SVIJETU, NAUČAVAJU KAKO BOG POSTOJI, I KAKO JE ON (SAMO) JEDAN. 6-7 2. POSTOJI UNIVERZALNI UPLIV OD BOGA U DUŠE LJUDI DA BOG POSTOJI, I DA JE ON (SAMO) JEDAN. 8 3. NE POSTOJI NAROD U CIJELOM SVIJETU, KOJI POSJEDUJE RELIGIJU I ZDRAV RAZUM, KOJI NE PRIZNAJE KAKO BOG POSTOJI, I DA JE ON (SAMO) JEDAN. 9-10 4. ŠTO SE TIČE PRIRODE OVOG JEDNOG BOGA, NARODI I LJUDI SU IMALI, A IMAJU I DALJE, RAZLIČITA MIŠLJENJA, ČEMU IMA NEKOLIKO UZROKA. 11 5. LJUDSKI RAZUM MOŽE, AKO TO ŽELI, PERCIPIRATI I ZAKLJUČITI IZ MNOGIH STVARI U SVIJETU, DA BOG POSTOJI, I DA JE ON (SAMO) JEDAN. 12 6. UKOLIKO BOG NIJE BIO SAMO JEDAN, SVEMIR NE BI BIO MOGAO BITI STVOREN I OČUVAN. 13 7. ČOVJEK KOJI NE PRIZNAJE BOGA JE IZOPĆEN IZ CRKVE I OSUĐEN. 14 8. UZ ČOVJEKA KOJI NE PRIZNAJE JEDNOG BOGA, VEĆ NEKOLIKO, NE PRIANJA NI JEDAN CRKVENI PRINCIP. 15 1. JEDAN JEDINI BOG SE NAZIVA JEHOVA PO NJEGOVOM BITKU (Esse), POŠTO ON JEDINI JEST, I BIT ĆE; I ZBOG TOGA ŠTO JE ON PRVI I POSLJEDNJI, POČETAK I KRAJ, ALFA I OMEGA. 19 2. JEDINI BOG JE SÂMA SUPSTANCA I SÂMA FORMA, A ANĐELI I LJUDI SU SUPSTANCE I FORME OD NJEGA; I UKOLIKO SU ONI U NJEMU, I ON U NJIMA, UTOLIKO SU ONI NJEGOVE SLIKE I NALIČJA. 20 3. BOŽANSKI BITAK (ESSE) JE SÂM BITAK, I ISTOVREMENO SÂMO POSTOJANJE (EXISTERE). 21-22 4. SÂM BOŽANSKI BITAK (ESSE) I POSTOJANJE (EXISTERE) NE MOŽE PROIZVESTI DRUGO BOŽANSKO KOJE JE SÂM BITAK I POSTOJANJE; POSLJEDIČNO TOME NE MOŽE BITI DRUGOG BOGA ISTE BÌTI. 23 5. IDEJA O MNOŽINI BOGOVA U DREVNA A TAKOĐER U MODERNA VREMENA JE NASTALA POŠTO NIJE BILA SHVAĆENA PRIRODA BOŽANSKOG BITKA (ESSE). 24 1. BOG JE BESKONAČAN, POŠTO ON JEST I POSTOJI U SEBI, A SVE STVARI U SVEMIRU JESU I POSTOJE OD NJEGA. 28 2. BOG JE BESKONAČAN, POŠTO JE POSTOJAO PRIJE SVIJETA, I STOGA PRIJE NEGO SU PROSTOR I VRIJEME DOŠLI U POSTOJANJE. 29 3. BOG JE, OD STVARANJA SVIJETA, U PROSTORU ODVOJEN OD PROSTORA, I U VREMENU ODVOJEN OD VREMENA. 30 4. BESKONAČNOST BOGA U ODNOSU NA PROSTOR SE NAZIVA NEIZMJERNOST, A U ODNOSU NA VRIJEME, VJEČNOST; ALI IAKO OVI ODNOSI POSTOJE, IPAK U NJEGOVOJ NEIZMJERNOSTI NEMA NIČEG PROSTORNOG A U NJEGOVOJ VJEČNOSTI NIČEG VREMENOG. 31 5. SVATKO SA PROSVJETLJENOM RAZUMOM MOŽE, IZ JAKO PUNO STVARI U SVIJETU, VIDJETI BESKONAČNOST BOGA STVORITELJA. 32 6. SVAKA STVORENA STVAR JE KONAČNA, A BESKONAČNO JE U KONAČNIM STVARIMA KAO U SVOJIM SPREMNICIMA, I U LJUDIMA KAO U SVOJIM SLIKAMA. 33-34 1. BOG JE SÂMA LJUBAV I SÂMA MUDROST, I OVO DVOJE SAČINJAVAJU NJEGOVU BÌT. 37 2. BOG JE SÂMO DOBRO I SÂMA ISTINA, POŠTO JE DOBRO OD LJUBAVI A ISTINA OD MUDROSTI. 38 3. BOG, POŠTO JE SÂMA LJUBAV I SÂMA MUDROST, SÂM JE ŽIVOT, KOJI JE ŽIVOT U SEBI. 39-40 4. LJUBAV I MUDROST U BOGU ČINE JEDNO. 41-42 5. BÌT LJUBAVI JE VOLJETI DRUGE PORED SEBE SAMOGA, ŽELJETI SJEDINJENJE SA NJIMA, I SEBE POSVETITI NJIHOVOJ SREĆI. 43-45 6. OVE KARAKTERISTIKE BOŽANSKE LJUBAVI SU BILE UZROK STVARANJA SVEMIRA, A ONE SU I RAZLOG NJEGOVOG OČUVANJA. 46-47 1. SVEMOĆ, SVEZNANJE, I SVEPRISUTNOST SU SVOJSTVA BOŽANSKE MUDROSTI OD BOŽANSKE LJUBAVI. 50-51 2. SVEMOĆ, SVEZNANJE, I SVEPRISUTNOST BOGA SE NE MOGU RAZUMJETI UKOLIKO SE NE ZNA ŠTO JE RED; I AKO NIJE POZNATO DA BOG JEST RED, I DA JE PRILIKOM STVARANJA ON UVEO RED U SVEMIR, I U SVE NJEGOVE DIJELOVE. 52-55 3. SVEMOĆ BOŽJA, U SVEMIRU I SVIM NJEGOVIM DIJELOVIMA, POSTUPA I DJELUJE U SKLADU SA ZAKONIMA NJEGOVOG REDA. 56-58 4. BOG JE SVEZNAJUĆI, TO JEST, ON PERCIPIRA, VIDI I ZNA SVE STVARI, ČAK ONE NAJSITNIJE, KOJE SU UČINJENE U SKLADU SA REDOM, A OD NJIH TAKOĐER I SVE ŠTO GOD JE UČINJENO PROTIVNO REDU. 59-62 5. BOG JE PRISUTAN U SVIM STVARIMA SVOG REDA, O PRVE DO POSLJEDNJE. 63-64 6. ČOVJEK JE BIO STVOREN KAO FORMA BOŽANSKOG REDA. 65-67 7. ČOVJEK IMA MOĆ NAD ZLOM I NEISTINOM OD BOŽANSKE SVEMOĆI, MUDROST S OBZIROM NA DOBRO I ISTINU OD BOŽANSKOG SVEZNANJA; A ON JE U BOGU OD BOŽANSKE SVEPRISUTNOSTI, U ONOJ MJERI U KOJOJ ŽIVI U SKLADU SA BOŽANSKIM REDOM. 68-70 STVARANJE SVEMIRA. 75-80 2. POGLAVLJE GOSPOD ISKUPITELJ. 81-84 2. JEHOVA BOG JE SIŠAO KAO BOŽANSKA ISTINA, ŠTO JE RIJEČ; PA IPAK ON NIJE RAZDVOJIO BOŽANSKO DOBRO. 85-88 3. BOG JE PRISVOJIO LJUDSKO (TIJELO) U SKLADU SA SVOJIM VLASTITIM BOŽANSKIM REDOM. 89-91 4. LJUDSKO, POMOĆU KOJEG JE BOG SEBE POSLAO U SVIJET, JE SIN BOŽJI. 92-94 5. GOSPOD JE, DJELIMA ISKUPLJENJA, SEBE UČINIO PRAVEDNOŠĆU. 95-96 6. ISTIM JE DJELIMA GOSPOD SEBE UJEDINIO SA OCEM, I OTAC JE SEBE UJEDINIO SA NJIME. 97-100 7. TAKO JE BOG POSTAO ČOVJEK, I ČOVJEK BOG, U JEDNOJ OSOBI. 101-103 8. NAPREDAK K UJEDINJENJU JE BILO NJEGOVO STANJE PONIŽENJA, A SAMO UJEDINJENJE JE NJEGOVO PROSLAVLJENO STANJE. 104-106 9. UBUDUĆE NI JEDAN KRŠĆANIN NE MOŽE UĆI U NEBO UKOLIKO NE VJERUJE U GOSPODA BOGA SPASITELJA, I NJEMU JEDINO(M) PRISTUPA. 107-108 NADOPUNA. 109 1. SÂMO ISKUPLJENJE JE BILO POKORAVANJE PAKLOVA, POSTAVLJANJE NEBESA U RED, I TIME PRIPREMA ZA NOVU DUHOVNU CRKVU. 115-117 2. BEZ TOG ISKUPLJENJA NI JEDAN ČOVJEK NE BI BIO MOGAO BITI SPAŠEN, NITI BI ANĐELI MOGLI NASTAVITI U STANJU INTEGRITETA. 118-120 3. GOSPOD JE NA TAJ NAČIN ISKUPIO NE SAMO LJUDE VEĆ TAKOĐER I ANĐELE. 121-122 4. ISKUPLJENJE JE BILO ČISTO BOŽANSKO DJELO. 123 5. SÂMO OVO ISKUPLJENJE NE BI BILO MOGLO BITI OSTVARENO OSIM OD STRANE UTJELOVLJENOG BOGA. 124-125 6. MUKA KRIŽA NIJE BILO ISKUPLJENJE VEĆ POSLJEDNJA KUŠNJA KOJU JE GOSPOD IZDRŽAO KAO NAJVEĆI PROROK; I BILA JE SREDSTVO PROSLAVLJIVANJA NJEGOVOG LJUDSKOG, TO JEST, UJEDINJENJA SA BOŽANSKIM NJEGOVOG OCA. 126-131 7. TEMELJNA JE ZABLUDA CRKVE VJEROVATI DA JE MUKA KRIŽA BILO SÂMO ISKUPLJENJE; I OVA ZABLUDA, ZAJEDNO SA ONOM U VEZI S TRI BOŽANSKE OSOBE OD VJEČNOSTI, JE IZOPAČILA CIJELU CRKVU TAKO DA NIŠTA DUHOVNOG VIŠE NEMA U NJOJ. 132-133 1. SVETI DUH JE BOŽANSKA ISTINA, A TAKOĐER BOŽANSKA SILA I DJELOVANJE ŠTO PROIZLAZI IZ JEDNOG BOGA, U KOJEM JE BOŽANSKO TROJSTVO, TIME IZ GOSPODA BOGA SPASITELJA. 139-141 2. BOŽANSKA SILA I DJELOVANJE, KOJE PREDSTAVLJA SVETI DUH, OBUHVAĆAJU, GENERALNO GLEDANO, PONOVNO FORMIRANJE I PREPORAĐANJE. 142-145 3. BOŽANSKA SILA I DJELOVANJE, NAZNAČENI SLANJEM SVETOG DUHA, KOD SVEĆENSTVA, POJEDINAČNO GLEDANO, OBUHVAĆAJU PROSVJETLJENJE I PODUKU. 146-148 4. GOSPOD ČINI OVE SILE DJELOTVORNIMA U ONIMA KOJI VJERUJU U NJEGA. 149-152 5. GOSPOD DJELUJE IZ SEBE OD OCA, A NE OBRNUTO. 153-155 6. ČOVJEKOV DUH JE NJEGOV UM, I ŠTOGOD IZ NJEGA PROIZLAZI. 156-157 NADOPUNA. 158 1. POSTOJI BOŽANSKO TROJSTVO, KOJE SAČINJAVAJU OTAC, SIN I SVETI DUH. 164-165 2. OVO TROJE, OTAC, SIN I SVETI DUH, SU TRI BITNOSTI JEDNOG BOGA, KOJE ČINE JEDNO, KAO ŠTO DUŠA, TIJELO I DJELOVANJE ČINE JEDNO U ČOVJEKU. 166-169 3. PRIJE STVARANJA SVIJETA OVO TROJSTVO NIJE POSTOJALO; ALI NAKON STVARANJA SVIJETA, KADA SE BOG UTJELOVIO, ONO JE BILO OMOGUĆENO I DOŠLO JE U POSTOJANJE, I ONDA JE BILO U GOSPODU BOGU, ISKUPITELJU I SPASITELJU, ISUSU KRISTU. 170-171 4. TROJSTVO BOŽANSKIH OSOBA OD VJEČNOSTI, ILI PRIJE NEGO JE SVIJET BIO STVOREN, JE U IDEJI TROJSTVO BOGOVA; A TA IDEJA SE NE MOŽE OTKLONITI PUTEM USMENE ISPOVIJEDI O JEDNOM BOGU. 172-173 5. TROJSTVO OSOBA NIJE BILO POZNATO U APOSTOLSKOJ CRKVI, VEĆ JE BILO IZMIŠLJENO NA SABORU U NIKEJI, NAKON ČEGA JE BILO UVEDENO U RIMOKATOLIČKU CRKVU, I OD TAMO U CRKVE KOJE SU SE ODVOJILE OD NJE. 174-176 6. IZ NIKEJSKE A TAKOĐER I IZ ATANASIJEVE DOKTRINE U SVEZI TROJSTVA JE NASTALA VJERA KOJA JE IZOPAČILA CIJELU KRŠĆANSKU CRKVU. 177-178 7. ODATLE JE PROIZAŠLA ONA ‘GROZOTA OPUSTOŠENJA I ONA NEVOLJA, KAKVE NIKAD PRIJE NIJE BILO NITI ĆE JE IKAD VIŠE BITI’, KOJU JE GOSPOD PREDSKAZAO U DANIJELU, U EVANĐELISTIMA I U APOKALIPSI. 179-181 8. IZ ISTOG RAZLOGA, DA GOSPOD NIJE USPOSTAVIO NOVO NEBO I NOVU ZEMLJU, NITKO SE NE BI SPASIO. 182 9. OD TROJSTVA OSOBA, OD KOJIH JE SVAKA, PREMA ATANASIJEVOM VJEROVANJU, POJEDINAČNO BOG, SU NASTALE MNOGE NEPODUDARNE I APSURDNE IDEJE U SVEZI BOGA, KOJE U SEBI NISU NIŠTA DRUGO NEGO MAŠTARIJE I OBMANE. 183-184 4. POGLAVLJE SVETO PISMO ILI RIJEČ GOSPODNJA. 189-192 U RIJEČI POSTOJI DUHOVNO ZNAČENJE, KOJE DO SADA NIJE BILO POZNATO. 193 1. ŠTO JE DUHOVNO ZNAČENJE. 194 Iz Gospoda, jedno nakon drugog, proizlaze Božansko božanstveno, Božansko duhovno i Božansko prirodno. Ono se naziva božanstvenim što proizlazi iz Njegove Božanske Ljubavi, i to je Božansko Dobro; što proizlazi iz Njegove Božanske Mudrosti se naziva duhovnim, i to je Božanska Istina; 195 2. DUHOVNO ZNAČENJE JE U CIJELOJ RIJEČI, I SVAKOM NJEZINOM DIJELU. 196-198 Gospod je, kada je bio u svijetu, govorio pomoću korespondencija, stoga sa duhovnim i istovremeno sa prirodnim značenjem, kao što se može vidjeti iz Njegovih poredbi u kojima se u svakoj riječi nalazi duhovno značenje. 199 3. ZBOG DUHOVNOG ZNAČENJA JE RIJEČ BOŽANSKI NADAHNUTA, I SVETA U SVAKOJ RIJEČI. 200 4. DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI JE DO SADA BILO NEPOZNATO. 201-207 5. ODSAD ĆE DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI BITI OBZNANJENO JEDINO ONIMA KOJI SU U PRAVIM ISTINAMA OD GOSPODA. 208 6. IZVJESNE PREKRASNE STVARI U SVEZI RIJEČI IZ NJEZINOG DUHOVNOG ZNAČENJA. 209 III. ZNAČENJE SLOVA RIJEČI JE TEMELJ, SPREMNIK, I POTPORA NJEZINIH DUHOVNIH I BOŽANSTVENIH ZNAČENJA. 210-213 U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI JE BOŽANSKA ISTINA U SVOJOJ PUNINI, SVOJOJ SVETOSTI, I SVOJOJ SILI. 214-216 1. ISTINE ZNAČENJA SLOVA RIJEČI SU NAZNAČENE DRAGIM KAMENJEM KOJE JE FORMIRALO TEMELJE NOVOG JERUZALEMA, ŠTO OPISUJE Apokalipsa 21:17-21. 217 2. DOBRA I ISTINE RIJEČI U ZNAČENJU NJEZINOG SLOVA SU NAZNAČENE URIMOM I TUMIMOM NA ARONOVOM OPLEĆKU. 218 3. ISTO JE NAZNAČENO DRAGIM KAMENJEM U VRTU EDENSKOM U KOJEM SE, KAKO JE REČENO, NALAZIO KRALJ TIRA. 219 4. ISTINE I DOBRA U KRAJNOSTIMA, ONAKVE KAKVE SU U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI, SU BILE REPREZENTIRANE SA ZASTORIMA, KOPRENAMA I STUPOVIMA ŠATORA. 220 5. ISTO JE BILO REPREZENTIRANO VANJSKIM DIJELOM HRAMA U JERUZALEMU. 221 6. RIJEČ JE U NJEZINOJ SLAVI BILA REPREZENTIRANA U GOSPODU, KADA JE BIO PREOBRAŽEN. 222 7. SILA RIJEČI U NJEZINOM KRAJNJEM JE BILA REPREZENTIRANA NAZIREJCIMA. 223 8. U SVEZI NEIZRECIVE SILE RIJEČI. 224 V. DOKTRINA CRKVE MORA BITI IZVEDENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I PUTEM NJEGA POTVRĐENA. 225 1. BEZ DOKTRINE JE RIJEČ NERAZUMLJIVA. 226-228 2. DOKTRINA MORA BITI IZVAĐENA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, I NJIME POTVRĐENA. 229-230 3. PRAVA ISTINA, KOJA JE IZVOR DOKTRINE, JE U ZNAČENJU SLOVA RIJEČI OČIGLEDNA JEDINO ONIMA KOJI SU PROSVJETLJENI OD STRANE GOSPODA. 231-233 SJEDINJENJE SA GOSPODOM, I ZDRUŽIVANJE S ANĐELIMA SE OSTVARUJE POMOĆU ZNAČENJA SLOVA RIJEČI. 234-239 RIJEČ SE MOŽE PRONAĆI U SVIM NEBESIMA, I IZVOR JE SVE ANĐEOSKE MUDROSTI. 240-242 VIII. CRKVA JE OD RIJEČI, A NJEZINA KVALITETA SA ČOVJEKOM JE U SKLADU SA NJEGOVIM RAZUMIJEVANJEM RIJEČI. 243-247 IX. U SVAKOM DETALJU RIJEČI POSTOJI VJENČANJE GOSPODA I CRKVE, I POSLJEDIČNO TOME VJENČANJE DOBRA I ISTINE. 248-253 KRIVOVJERJA MOGU BITI FORMULIRANA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, ALI JE ŠTETNO POTVRDITI IH. 254-260 XI. GOSPOD JE, KADA JE BIO U SVIJETU, ISPUNIO SVE STVARI U RIJEČI, I TAKO POSTAO RIJEČ, TO JEST, BOŽANSKA ISTINA, ČAK U KRAJNOSTIMA. 261-263 XII. PRIJE RIJEČI KOJA JE SADA U SVIJETU, POSTOJALA JE RIJEČ KOJA JE IZGUBLJENA. 264-266 XIII. POSREDSTVOM RIJEČI SVJETLO IMAJU TAKOĐER ONI KOJI SU IZVAN CRKVE, I NE POSJEDUJU RIJEČ. 267-272 BEZ RIJEČI NITKO NE BI IMAO IKAKVO ZNANJE O BOGU, NEBU I PAKLU, O ŽIVOTU NAKON SMRTI, A PONAJMANJE O GOSPODU. 273-276 DEKALOG JE U IZRAELSKOJ CRKVI BIO ONO NAJSVETIJE. 283-286 DEKALOG, U ZNAČENJU SLOVA, SADRŽAVA GENERALNA PRAVILA DOKTRINE I ŽIVOTA; ALI U DUHOVNIM I BOŽANSTVENIM ZNAČENJIMA, SVA PRAVILA UNIVERZALNO. 287-290 PRVA ZAPOVIJED 291-296 DRUGA ZAPOVIJED 297-300 TREĆA ZAPOVIJED 301-304 ČETVRTA ZAPOVIJED 305-308 PETA ZAPOVIJED ‘NE UBIJ. ’ 309-312 U prirodnom značenju, ova zapovijed ne zabranjuje samo počinjavanje preljuba, već također i bestidne žudnje kao i njihovo ostvarivanje, te posljedičnu nečistoću misli i govora. 313-316 SEDMA ZAPOVIJED ‘NE UKRADI. ’ 317-320 OSMA ZAPOVIJED - ‘NE SVJEDOČI LAŽNO PROTIV BLIŽNJEGA SVOGA. ’ 321-324 DEVETA I DESETA ZAPOVIJED - ‘NE POŽELI KUĆE BLIŽNJEGA SVOGA; NE POŽELI ŽENE BLIŽNJEGA SVOGA; NI SLUGE NJEGOVA, NI SLUŠKINJE, NI VOLA NJEGOVA, NI MAGARCA NJEGOVA, NITI IŠTA ŠTO JE BLIŽNJEGA TVOGA. ’ 325-328 DESET ZAPOVIJEDI - DEKALOGA SADRŽAVAJU SVE STVARI KOJE PRIPADAJU LJUBAVI PREMA BOGU, I SVE STVARI KOJE PRIPADAJU LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU. 329-331 6. POGLAVLJE - VJERA 336 I. SPASAVAJUĆA VJERA JE VJERA U GOSPODA BOGA SPASITELJA, ISUSA KRISTA. 337-339 Mi moramo vjerovati, to jest, imati vjeru u Boga Spasitelja Isusa Krista, budući da je to vjera u vidljivog Boga, u Kojem je nevidljivi Bog, a vjera u vidljivog Boga, Koji je Čovjek i istovremeno Bog, ulazi u čovjeka. 339 II. VJERA JE SAŽETO I U SUŠTINI OVO, DA JE ONAJ KOJI ŽIVI DOBRO I VJERUJE ISPRAVNO, SPAŠEN OD STRANE GOSPODA. 340-342 U prethodnoj je tvrdnji, br. 337-339, bilo ukazano kako je spasavajuća vjera vjera u Gospoda Boga, Spasitelja Isusa Krista. Može se postaviti pitanje, međutim, koji je prvi princip vjere u Njega? Odgovor je: To je prizna(va)nje kako je On Sin Božji. 342 III. ČOVJEK STJEČE VJERU TAKO ŠTO PRILAZI GOSPODU, UČI ISTINE IZ RIJEČI, I ŽIVI U SKLADU SA NJIMA. 343-348 BITAK (ESSE) VJERE NOVE CRKVE je: 344 VJERA NOVE CRKVE, I U NJEZINOM UNIVERZALNOM I U NJEZINOM POJEDINAČNOM OBLIKU, se može vidjeti iznad u br. 2 i 3. 345-348 MNOŠTVO ISTINA, KOJE SE SLAŽU KAO JEDNA CJELINA, UZVISUJE I USAVRŠAVA VJERU. 349-354 1. Istine vjere se mogu umnožavati do vječnosti. Ovo je očigledno iz činjenice da se mudrost anđela nebeskih povećava do vječnosti. 350 2. Istine vjere su svrstane u serije, i time, tako reći, u grupe. 351 3. Vjera je usavršena u skladu sa brojem i usklađenošću istina. Ovo slijedi iz onog što je bilo rečeno ranije, i očigledno je svakome tko racionalno razmotri ovu temu, i tko percipira što je ostvareno mnoštvom serija koje su usklađene kao jedna. 352-353 4. Istine vjere, bez obzira koliko brojne i različite se pričinjale, čine jedno od Gospoda, koji je Riječ, Bog neba i zemlje, Bog nad svakim tijelom, Bog vinograda ili Crkve, Bog vjere, i sâmo Svjetlo, Istina, i Život vječni. 354 4. Istine vjere, bez obzira koliko brojne i različite se pričinjale, čine jedno od Gospoda, koji je Riječ, Bog neba i zemlje, Bog nad svakim tijelom, Bog vinograda ili Crkve, Bog vjere, i sâmo Svjetlo, Istina, i Život vječni. 354 V. VJERA BEZ LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU NIJE VJERA, A LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU BEZ VJERE NIJE LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU, A NITI JEDNO NITI DRUGO U SEBI NEMAJU NIKAKVOG ŽIVOTA OSIM OD GOSPODA. 355-361 1. Čovjek može steći vjeru za sebe. Ovo je bilo ukazano iznad u trećoj sekciji, br. 343-348, iz ovih razmatranja da je vjera u svojoj biti istina, i da svatko može steći istine iz Riječi, i da, u onoj mjeri u kojoj stiče istine za sebe i ljubi ih, on sebe inicira u vjeru. 356 2. Čovjek može za sebe steći ljubav prema bližnjemu. 357 3. Čovjek također može steći za sebe život vjere i ljubavi prema bližnjemu. 358 4. Ali ništa od vjere, ili od ljubavi prema bližnjemu, ili života obadvoje, nije od čovjeka, već od Gospoda jedino. Zapisano je: 359 Iznad je bilo rečeno da je vjera u svojim počecima kod čovjeka prirodna, i da postaje duhovna kako on pristupa Gospodu. 360-361 GOSPOD, LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU I VJERA, ČINE JEDNO; POPUT ŽIVOTA, VOLJE, I RAZUMIJEVANJA U ČOVJEKU; I AKO SU RAZDVOJENI, SVAKI BIVA UNIŠTEN POPUT BISERA SMRVLJENOG U PRAH. 362-367 1. Gospod, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju, i sa svom Svojom Božanskom Mudrošću, time sa svim Svojim Božanskim Životom, ulazi putem upliva u svakog čovjeka. 364 2. Posljedično tome Gospod, sa svom biti vjere i ljubavi prema bližnjemu, ulazi putem upliva u svakog čovjeka. Ovo slijedi iz prijašnje tvrdnje. Život Božanske Mudrosti je bit vjere, a život Božanske Ljubavi je bit ljubavi prema bližnjemu. 365 3. Te stvari koje utječu od Gospoda su od strane čovjeka primljene u skladu sa njegovom formom. Forma ovdje naznačava stanje čovjeka s obzirom na ljubav i mudrost zajedno, i otud s obzirom na njegov osjećaj za dobro ljubavi prema bližnjemu i njegovu percepciju istine vjere. 366 4. Čovjek, međutim, koji razdvaja Gospoda, ljubav prema bližnjemu i vjeru, nije primateljska forma već ona koja ih uništava. 367 VII. GOSPOD JE LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU I VJERA U ČOVJEKU, A ČOVJEK JE LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU I VJERA U GOSPODU. 368-372 1. Čovjek je spašen i ima vječni život putem sjedinjenja sa Gospodom. Čovjek je bio stvoren da bi mogao biti ujedinjen sa Bogom; pošto je bio stvoren mještaninom neba i također svijeta. 369 2. Sa Bogom Ocem ne može biti sjedinjenja, već sa Gospodom, i kroz Njega sa Bogom Ocem. Ovu istinu naučava Sveto Pismo i razum ju vidi. 370 3. Sjedinjenje sa Gospodom je međusobno, to jest, Gospod je u čovjeku, i čovjek u Gospodu. Da je sjedinjenje međusobno, to naučava Sveto Pismo i razum vidi. 371 4. Ovo međusobno sjedinjenje Gospoda i čovjeka je ostvareno posredstvom ljubavi prema bližnjemu i vjere. 372 VIII. LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU I VJERA SU ZAJEDNO U DOBRIM DJELIMA. 373-377 1. Ljubav prema bližnjemu se sastoji od želje za dobrim, a dobra djela se sastoje u činjenju dobra iz želje za dobrim. Ljubav prema bližnjemu i djela se razlikuju jedno od drugog, poput volje i akcije, ili poput osjećaja uma i djelovanja tijela. 374 2. Ljubav prema bližnjemu i vjera su samo prolazne mentalne apstrakcije ukoliko, kad god je to moguće, nisu izražene u djelima, i postoje zajedno u njima. Čovjek ima glavu i tijelo, i ovi su sjedinjeni sa vratom. 375-376 3. Sâma ljubav prema bližnjemu ne proizvodi dobra djela, još manje to čini sâma vjera; ali dobra djela su proizvedena pomoću ljubavi prema bližnjemu i vjere zajedno. 377 IX. POSTOJI ISTINSKA VJERA, LAŽNA VJERA I LICEMJERNA VJERA. 378 IX. POSTOJI ISTINSKA VJERA, LAŽNA VJERA I LICEMJERNA VJERA. 378-381 1. Jedina istinska vjera je vjera u Gospoda Boga, Spasitelja Isusa Krista; a ovu vjeru posjeduju oni koji vjeruju kako je On Sin Božji, Bog neba i zemlje, i jedno sa Ocem. 379 2. Lažna vjera je svaka vjera koja napušta jedinu istinsku vjeru, i posjeduju je oni koji se ‘penju drugim putem’, i Gospoda ne smatraju Bogom, nego jedino ljudskim bićem. Svaka vjera je lažna koja se udaljava od jedine istinske vjere. 380 3. Licemjerna vjera nije vjera. Čovjek postaje licemjer kada o sebi ima visoko mišljenje i sebe postavlja iznad drugih; jer on na taj način usmjerava/određuje misli i osjećaje svojeg uma, i, usmjeravajući ih ka svojem tijelu, ograničava ih na svoja tjelesna čula. 381 X. ZLI LJUDI NEMAJU VJERE 382-384 1. Zli ljudi nemaju vjere, pošto je zlo pakleno, a vjera je nebeska. Zlo je pakleno, pošto svo zlo dolazi iz pakla; a vjera je nebeska, pošto sva istina vjere dolazi iz neba. Dok čovjek živi u svijetu on se drži, gdjegod išao, između raja i pakla. 383 2. Oni u Kršćanskom svijetu nemaju vjeru koji odbacuju Gospoda i Riječ, iako žive moralno, i govore, naučavaju i pišu racionalno, čak u vezi s vjerom. 384 POSTOJE TRI UNIVERZALNE LJUBAVI, NEBESKA LJUBAV, LJUBAV PREMA SVIJETU, I LJUBAV PREMA SEBI SAMOME. 394-396 1. Volja i Razumijevanje. 1. Čovjek je obdaren sa dvije sposobnosti, voljom i razumijevanjem, koje sačinjavaju njegov život. One su različite jedna od druge, ali su tako stvorene da mogu biti jedno, i kada su sjedinjene se nazivaju um. 397 2. Dobro i Istina. 1. Sve stvari u svemiru koje su u Božanskom redu se odnose prema dobru i istini. Ne postoji ništa na nebu ili u svijetu što se ne odnosi prema ovo dvoje; pošto obadvoje, i dobro i istina, proizlaze od Boga, od Kojeg su sve stvari. 398 3. Ljubav općenito. 1. Sâm čovjekov život je ljubav, i kakva je ljubav, takav je život; u stvari, takav je cijeli čovjek; ali ono što čini čovjeka je dominirajuća ili vladajuća ljubav. Ova ljubav ima mnoge druge koje su joj podređene i koje su izvedene iz nje. 399 4. Ljubav prema Sebi samome i Ljubav prema Svijetu pojedinačno. 1. Ljubav prema sebi samome se sastoji u tome da čovjek želi dobro jedino sebi samome, i nikome drugome osim poradi sebe samog; čak ne ni Crkvi, vlastitoj zemlji, bilo kojoj ljudskoj zajednici, ili sugrađanima. 400 5. Unutarnji i Vanjski Čovjek. 1. Čovjek je tako stvoren kako bi istovremeno bio u duhovnom i u prirodnom svijetu. Duhovni svijet je gdje su anđeli, a prirodni svijet gdje se nalaze ljudi. 401 6. . Prosto Prirodan i Senzualan Čovjek. Samo nekoliko ljudi zna koji su oni koji su naznačeni kao senzualni ljudi, i koji je njihov karakter. No, kako je od važnosti da se to dozna, oni će stoga biti opisani 402 OVE TRI LJUBAVI, KADA SU PRAVILNO PODREĐENE, ČINE ČOVJEKA SAVRŠENIM; ALI KADA NISU PRAVILNO PODREĐENE, ONE GA IZOPAČUJU I IZVRĆU. 403-405 III. SVAKI JE POJEDINAČNI ČOVJEK BLIŽNJI KOJEG TREBA LJUBITI, ALI U SKLADU SA KVALITETOM NJEGOVOG DOBRA. 406-411 KOLEKTIVNI ČOVJEK, KOJEG NE SAČINJAVAJU SAMO MALE I VELIKE ZAJEDNICE, VEĆ TAKOĐER I VLASTITA ZEMLJA KOJA JE SASTAVLJENA OD TAKVIH ZAJEDNICA, JE BLIŽNJI KOJEG TREBA LJUBITI. 412-414 CRKVA JE BLIŽNJI KOJEG TREBA LJUBITI NA JOŠ VEĆEM STUPNJU, A KRALJEVSTVO GOSPODNJE NA NAJVIŠEM STUPNJU. 415-416 LJUBITI BLIŽNJEGA, STRIKTNO GOVOREĆI, NIJE LJUBITI OSOBU, VEĆ DOBRO KOJE JE U OSOBI. 417-419 DOBROČINSTVO I DOBRA DJELA SU DVIJE RAZLIČITE STVARI, KAO ŽELJETI ŠTO JE DOBRO I ČINITI ŠTO JE DOBRO. 420-421 DOBROČINSTVO JE SAMO PO SEBI DJELOVATI PRAVEDNO I VJERNO U SLUŽBI, POSLU I ZAPOSLENJU GDJE JE ČOVJEK ANGAŽIRAN, I PREMA ONIMA SA KOJIMA POSLUJE NA BILO KOJI NAČIN. 422-424 BENEFITI DOBROČINSTVA SU DAVANJE MILODARA SIROMAŠNIMA I OLAKŠAVANJE NEVOLJE POTREBITIMA, ALI RAZBORITO. 425-428 POSTOJE JAVNE, DOMAĆE I PRIVATNE DUŽNOSTI DOBROČINSTVA. 429-432 XI. REKREACIJE DOBROČINSTVA SU OBJEDI, VEČERE, I SOCIJALNA OKUPLJANJA. 433-434 PRVA STVAR DOBROČINSTVA SE SASTOJI U OTKLANJANJU ZALA, A DRUGA STVAR U VRŠENJU DOBRIH AKCIJA KOJE SU OD KORISTI BLIŽNJEMU. 435-438 XIII. PRI VRŠENJU DOBROČINSTVA, ČOVJEK NE PRIPISUJE ZASLUGU DJELIMA SVE DOK VJERUJE DA JE SVO DOBRO OD GOSPODA. 439-442 XIV. MORALNI ŽIVOT, KADA JE ISTOVREMENO DUHOVAN, JE DOBROČINSTVO. 443-445 XV. PRIJATELJSTVO LJUBAVI, SKLOPLJENO SA OSOBOM BEZ OBZIRA NA NJEZIN DUHOVNI KARAKTER, JE NAKON SMRTI ŠKODLJIVO. 446-449 XVI. POSTOJI LAŽNO DOBROČINSTVO, LICEMJERNO DOBROČINSTVO I MRTVO DOBROČINSTVO. 450-453 XVII. PRIJATELJSTVO LJUBAVI MEĐU OPAKIMA JE UNUTARNJA MEĐUSOBNA MRŽNJA. 454-455 SJEDINJENJE LJUBAVI PREMA BOGU I LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU. 456-458 8. POGLAVLJE - SLOBODNA VOLJA 463-465 TO ŠTO SU DVA STABLA BILA POSTAVLJENA U VRTU EDENSKOM, JEDNO ŽIVOTA A DRUGO POZNANJA DOBRA I ZLA, NAZNAČAVA DA JE ČOVJEKU BILA DANA SLOBODNA VOLJA U DUHOVNIM STVARIMA. 466-469 II. ČOVJEK NIJE ŽIVOT, VEĆ PRIMATELJ ŽIVOTA OD BOGA. 470-474 SVE DOK ČOVJEK ŽIVI U OVOM SVIJETU ON SE DRŽI NA POLA PUTA IZMEĐU NEBA I PAKLA, GDJE JE ODRŽAVAN U RAVNOVJESJU, KOJE ČINI SLOBODNU VOLJU. 475-478 ČINJENICA DA JE ZLO DOPUŠTENO, ŠTO JE STANJE KOJE UŽIVA SVAČIJI UNUTARNJI ČOVJEK, SASVIM JASNO UKAZUJE KAKO ČOVJEK IMA SLOBODNU VOLJU U DUHOVNIM STVARIMA. 479-482 BEZ SLOBODNE VOLJE U DUHOVNIM STVARIMA RIJEČ NE BI BILA OD NIKAKVE KORISTI; I POSLJEDIČNO TOME NE BI BILO CRKVE. 483-484 VI. BEZ SLOBODNE VOLJE U DUHOVNIM STVARIMA ČOVJEK (U SEBI) NE BI IMAO NIŠTA ČIME BI MOGAO UĆI U OBOSTRANO SJEDINJENJE SA GOSPODOM; I POSLJEDIČNO TOME NE BI BILO URAČUNAVANJA, VEĆ SAMO PREDODREĐENJE, ŠTO JE OGAVNA DOKTRINA. 485 Potomak vjere sadašnje Crkve je predodređenje. Ono izvire iz vjerovanja u čovjekovu apsolutnu impotenciju i nedostatak slobode u duhovnim stvarima. 486-488 BEZ SLOBODNE VOLJE U DUHOVNIM STVARIMA BOG BI BIO UZROK ZLA, I TAKO NE BI BILO URAČUNAVANJA. 489-492 SVAKI DUHOVNI PRINCIP CRKVE KOJI ULAZI U SLOBODI I PRIMLJEN JE U SLOBODI, OSTAJE; ALI DRUGAČIJE NE. 493-496 ČOVJEKOVA VOLJA I RAZUMIJEVANJE UŽIVAJU OVU SLOBODNU VOLJU; ALI PRI SVEMU TOM JE ČINJENJE ZLA U OBADVA SVIJETA, DUHOVNOM I PRIRODNOM, OBUZDANO ZAKONOM; U PROTIVNOM BI ZAJEDNICE U OBADVA SVIJETA PRESTALE POSTOJATI. 497-499 X. KAD LJUDI NE BI IMALI SLOBODNU VOLJU U DUHOVNIM STVARIMA, BILO BI MOGUĆE, U JEDNOM JEDINOM DANU, SVAKOG ČOVJEKA U CIJELOM SVIJETU DOVESTI DO TOGA DA POVJERUJE U GOSPODA; ALI TO JE NEMOGUĆE, POŠTO SA ČOVJEKOM NE OSTAJE NIŠTA OSIM ONOG ŠTO PRIMA KORISTEĆI SE SLOBODNOM VOLJOM. 500-502 U današnje vrijeme se postavlja pitanje zašto se čuda ne događaju kao u prošlim vremenima, jer vjeruje se kako bi svatko, u slučaju izvođenja čuda, bio potpuno uvjeren. 501 POKAJANJE JE PRVA BITNOST I PRVI STADIJ FORMIRANJA CRKVE U ČOVJEKU. 510-511 GRIZODUŠJE, ZA KOJEG SE U DANAŠNJE VRIJEME KAŽE KAKO PRETHODI VJERI, I KAKO JE POPRAĆENO UTJEHOM EVANĐELJA, NIJE POKAJANJE. 512-515 JEDINO USMENA ISPOVIJED KAKO JE ČOVJEK GREŠNIK, NIJE POKAJANJE. 516-519 ČOVJEK JE ROĐEN U (SA SKLONOŠĆU KA) ZLU SVAKE VRSTE, I UKOLIKO TA ZLA DO ODREĐENE MJERE SAM NE OTKLONI POKAJANJEM, ON OSTAJE U NJIMA; A TKOGOD OSTANE U ZLU NE MOŽE BITI SPAŠEN. 520-524 Tvrdi se kako nitko ne može ispuniti zakon, posebice zbog toga jer onaj koji prekrši jednu zapovijed Dekaloga krši sve. Ova izjava, međutim, treba biti shvaćena u drugačijem smislu od onog kojeg naizgled prenosi. 523-524 POKAJANJE POČINJE SA ZNANJEM O GRIJEHU I ISPITIVANJM ODREĐENIH POJEDINAČNIH GRIJEHA U SEBI SAMOME. 525-527 ISTINSKO POKAJANJE SE SASTOJI TOME DA ČOVJEK SEBE ISPITA, PREPOZNA I PRIZNA SVOJE GRIJEHE, MOLI SE GOSPODU, I ZAPOČNE NOVI ŽIVOT. 528-531 ISTINSKO POKAJANJE SE SASTOJI U TOME DA ČOVJEK ISPITA NE SAMO DJELA U SVOM ŽIVOTU, VEĆ TAKOĐER I NAMJERE SVOJE VOLJE. 532-534 ONI SE TAKOĐER POKAJU KOJI SE, PREMDA SEBE NE ISPITUJU, IPAK SUZDRŽAVAJU OD ZALA ZATO ŠTO SU GRIJESI. A POKAJANJE OVE VRSTE SE TAKOĐER PROVODI OD STRANE ONIH KOJI ČINE DJELA DOBROČINSTVA IZ RELIGIOZNOG MOTIVA. 535-537 ISPOVIJED TREBA BITI UČINJENA PRED GOSPODOM BOGOM SPASITELJEM, I NAKON TOGA MU TREBA UPUTITI MOLITVU ZA POMOĆ I SNAGU PRI ODUPIRANJU ZLU. 538-560 X. ISTINSKO POKAJANJE JE LAGANO U SLUČAJU ONIH KOJI SU GA POVREMENO PRAKTICIRALI; ALI IZUZETNO TEŠKO U SLUČAJU ONI KOJI TO NISU NIKAD ČINILI. 561-563 ONAJ KOJI NIKAD NIJE PRAKTICIRAO POKAJANJE, ILI KOJI NIJE ZAGLEDAO U, TE ISPITIVAO SEBE, NA KRAJU NE ZNA ŠTO JE OSUĐUJUĆE ZLO, A ŠTO JE SPASAVAJUĆE DOBRO. 564-566 UKOLIKO ČOVJEK NIJE PONOVNO ROĐEN I, TAKO REĆI, IZNOVA STVOREN, ON NE MOŽE UĆI U KRALJEVSTVO BOŽJE. 572-575 II. PONOVNO ROĐENJE ILI STVARANJE OSTVARUJE JEDINO GOSPOD, KROZ DOBROČINSTVO I VJERU KAO DVA SREDSTVA, UZ ČOVJEKOVO SURAĐIVANJE. 576-578 POŠTO SU SVI LJUDI BILI ISKUPLJENI, SVI MOGU BITI PREPOROĐENI, SVATKO U SKLADU SA NJEGOVIM STANJEM. 579-582 PREPOROD SE ODVIJA NA NAČIN PODUDARAN ONOM KAKO JE ČOVJEK ZAČET, NOŠEN U UTROBI, ROĐEN I ODGAJAN. 583-586 Mnogi učenjaci su tvrdili kako postupak vegetacije ne samo stabala već također svih grmova, korespondira sa stadijima ljudskog rasta; prema tome ću o ovoj temi nadodati nešto u obliku priloga. 585 PRVI ČIN NOVOG ROĐENJA, ŠTO JE ČIN RAZUMIJEVANJA, SE NAZIVA PONOVNO FORMIRANJE; A DRUGI, ŠTO JE ČIN VOLJE I OTUD RAZUMIJEVANJA SE NAZIVA PREPOROD. 587-590 NAJPRIJE MORA BITI PONOVNO FORMIRAN UNUTARNJI ČOVJEK, A VANJSKI NJEGOVIM POSREDSTVOM; I NA OVAJ NAČIN JE ČOVJEK PREPOROĐEN. 591-595 VII. KADA SE OVO DOGODI ONDA NASTAJE BORBA IZMEĐU UNUTARNJEG I VANJSKOG ČOVJEKA; I ONDA KOJIGOD POBJEDI VLADA NAD ONIM DRUGIM. 596-600 PREPOROĐENI ČOVJEK IMA NOVU VOLJU I NOVO RAZUMIJEVANJE. 601-606 IX. PREPOROĐENI ČOVJEK KOMUNICIRA SA ANĐELIMA NEBESKIM, A NEPREPOROĐENI ČOVJEK SA DUHOVIMA PAKLA. 607-610 U MJERI U KOJOJ JE ČOVJEK PREPOROĐEN, NJEGOVI SU GRIJESI OTKLONJENI; I TO OTKLANJANJE JE OPRAŠTANJE GRIJEHA. 611-614 XI. PREPOROD SE NE MOŽE DOGODITI BEZ SLOBODNE VOLJE U DUHOVNIM STVARIMA. 615-617 PREPOROD NIJE MOGUĆ BEZ ISTINA, UZ POMOĆ KOJIH JE FORMIRANA VJERA, I SA KOJIMA DOBROČINSTVO SEBE SJEDINJUJE. 618-620 11. POGLAVLJE - URAČUNAVANJE 626-627 II. URAČUNAVANJE KOJE FORMIRA DIO VJERE DANAŠNJIH DANA JE DVOJAK KONCEPT, URAČUNAVANJE KRISTOVE ZASLUGE I KAO REZULTAT TOGA URAČUNAVANJE SPASENJA. 628-631 VJERA KOJA URAČUNAVA ZASLUGU I PRAVEDNOST KRISTA ISKUPITELJA, JE NAJPRIJE POTEKLA IZ ODREDBI SABORA U NIKEJI U VEZI SA TRI BOŽANSKE OSOBE OD VJEČNOSTI; I OD TOG VREMENA DO DANAS JE TA VJERA BILA PRIMLJENA OD STRANE CIJELOG KRŠĆANSKOG SVIJETA. 632-635 IV. VJERA KOJA URAČUNAVA KRISTOVU ZASLUGU NIJE BILA POZNATA U APOSTOLSKOJ CRKVI, KOJA JE POSTOJALA RANIJE, I NIJE NIGDJE SPOMENUTA ILI POSREDNO IZRAŽENA U RIJEČI. 636-639 V. URAČUNAVANJE KRISTOVE ZASLUGE I PRAVEDNOSTI JE NEMOGUĆE. 640-642 URAČUNAVANJE POSTOJI, ALI TO JE URAČUNAVANJE DOBRA I ZLA, I ISTOVREMENO VJERE. 643-646 VJERA I URAČUNAVANJE NOVE CRKVE SE NI U KOJEM SLUČAJU NE MOGU ODRŽATI MEĐU VJEROM I URAČUNAVANJEM PRIJAŠNJE CRKVE; AKO BI ONI BILI DOVEDENI ZAJEDNO TAKAV BI SUDAR I SUKOB NASTAO DA BI UNIŠTIO SVE OD CRKVE U ČOVJEKU. 647-649 GOSPOD SVAKOM ČOVJEKU URAČUNAVA DOBRO, A PAKAO SVAKOM ČOVJEKU URAČUNAVA ZLO. 650-653 ONO SA ČIME VJERA SEBE SJEDINJUJE JE ODLUČUJUĆI FAKTOR. AKO ISTINSKA VJERA SEBE SJEDINJUJE SA DOBROM, ODLUKA JE ZA VJEČNI ŽIVOT; ALI AKO VJERA SEBE SJEDINJUJE SA ZLOM, ODLUKA JE ZA VJEČNU SMRT. 654-657 VOLJA JE URAČUNATA, ALI MISAO NIJE URAČUNATA NIKOME. 658-660 12. POGLAVLJE - KRŠTENJE BEZ ZNANJA O DUHOVNOM ZNAČENJU RIJEČI, NITKO NE MOŽE ZNATI ŠTO DVA SAKRAMENTA, KRŠTENJE I SVETA VEČERA, SADRŽAVAJU I OSTVARUJU. 667-669 PRANJE KOJE SE NAZIVA KRŠTENJE NAZNAČAVA DUHOVNO PRANJE, ŠTO JE PROČIŠĆAVANJE OD ZALA I NEISTINA, I TIME PREPOROD. 670-673 OBREZIVANJE KOŽNE KAPICE JE REPREZENTIRALO OBREZIVANJE SRCA; A KRŠTENJE JE BILO USTANOVLJENO UMJESTO OBREZIVANJA ZBOG (BOŽANSKE) NAMISLI DA UNUTARNJA CRKVA TREBA NASLIJEDITI VANJSKU, KOJA JE U SVIM STVARIMA, I GENERALNO I POJEDINAČNO, REPREZENTIRALA UNUTARNJU CRKVU. 674-676 IV. PRVA PRIMJENA KRŠTENJA JE UVOĐENJE U KRŠĆANSKU CRKVU, I ISTOVREMENO UVRŠTENJE MEĐU KRŠĆANE U DUHOVNOM SVIJETU. 677-680 DRUGA PRIMJENA KRŠTENJA JE, DA KRŠĆANIN MOŽE ZNATI I PRIZNATI GOSPODA ISUSA KRISTA, ISKUPITELJA I SPASITELJA, I SLIJEDITI GA. 681-683 TREĆA I KONAČNA PRIMJENA KRŠTENJA JE, DA ČOVJEK MOŽE BITI PREPOROĐEN. 684-687 VII. IVANOVIM KRŠTENJEM JE BIO PRIPREMLJEN PUT DA JEHOVA GOSPOD MOŽE SIĆI U SVIJET I OSTVARITI DJELO ISKUPLJENJA. 688-691 13. POGLAVLJE - SVETA VEČERA BEZ ZNANJA O KORESPONDENCIJAMA PRIRODNIH SA DUHOVNIM STVARIMA, NITKO NE MOŽE ZNATI PRIMJENE I DOBROBITI SVETE VEČERE. 698-701 POMOĆU ZNANJA O KORESPONDENCIJAMA MOŽEMO DOZNATI ŠTO JE NAZNAČENO GOSPODNJIM TIJELOM I KRVLJU, I DA JE ISTO NAZNAČENO KRUHOM I VINOM; NAIME, DA JE GOSPODNJIM TIJELOM, I KRUHOM, NAZNAČENO BOŽANSKO DOBRO NJEGOVE LJUBAVI, I TAKOĐER SVO DOBRO LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU. 702-710 Svatko tko je primio prosvjetljenje sa neba može u sebi percipirati da u ovim odlomcima ‘tijelo i krv’ ne naznačavaju tijelo i krv; već da u prirodnom značenju oni obadvoje naznačavaju muku križa, koje su se trebali prisjećati. 704-705 Božanska Istina Gospoda i Riječi je naznačena Njegovom ‘krvlju’, pošto je Božansko Dobro Ljubavi u duhovnom značenju naznačeno pomoću Njegovog ‘tijela’; a ovo dvoje su ujedinjeni u Njemu. 706 Da ‘kruh’ ima isto značenje kao tijelo je potpuno jasno iz Gospodnjih riječi: 707 Da ‘vino’ ima isto značenje kao ‘krv’, je sasvim očigledno iz Gospodnjih riječi: 708 KADA SE RAZUMIJE ONO ŠTO JE BILO REČENO IZNAD, MOŽE SE PERCIPIRATI DA SVETA VEČERA SADRŽAVA, UNIVERZALNO I POJEDINAČNO GLEDANO, SVE STVARI CRKVE I SVE STVARI NEBA. 711-715 U SVETOJ VEČERI JE GOSPOD U POTPUNOSTI PRISUTAN, I CIJELO NJEGOVO ISKUPLJENJE. 716-718 GOSPOD JE PRISUTAN I OTVARA NEBO ONIMA KOJI DOSTOJNO PRISTUPAJU SVETOJ VEČERI; I ON JE TAKOĐER PRISUTAN SA ONIMA KOJI JOJ PRISTUPAJU NEDOSTOJNO, ALI NJIMA NE OTVARA NEBO; POSLJEDIČNO TOME, KAO ŠTO JE KRŠTENJE UVOĐENJE U CRKVU, TAKO JE SVETA VEČERA UVOĐENJE U NEBO. 719-721 ONI DOSTOJNO PRISTUPAJU SVETOJ VEČERI KOJI IMAJU VJERU U GOSPODA I DOBROČINSTVO PREMA BLIŽNJEMU; STOGA ONI KOJI SU PREPOROĐENI. 722-724 ONI KOJI DOSTOJNO PRISTUPAJU SVETOJ VEČERI SU U GOSPODU, I ON U NJIMA; POSLJEDIČNO TOME, SJEDINJENJE SA GOSPODOM JE OSTVARENO POSREDSTVOM SVETE VEČERE. 725-727 VIII. ONIMA KOJI JOJ DOSTOJNO PRISTUPAJU, SVETA VEČERA JE KAO POTPIS I PEČAT KAKO SU ONI SINOVI BOŽJI. 728-730 14. POGLAVLJE - DOKONČANJE VIJEKA, DOLAZAK GOSPODNJI, I NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA 753-756 DANAŠNJE VRIJEME JE POSLJEDNJA FAZA KRŠĆANSKE CRKVE, KOJU JE GOSPOD PREDSKAZAO I OPISAO U EVANĐELJU I U APOKALIPSI. 757-759 OVA POSLJEDNJA FAZA KRŠĆANSKE CRKVE JE SÂMA NOĆ, U KOJOJ SU PRIJAŠNJE CRKVE DOKONČALE. 760-763 NAKON OVE NOĆI SLIJEDI JUTRO, A TO JE DOLAZAK GOSPODNJI. 764-767 DOLAZAK GOSPODNJI NIJE NJEGOV DOLAZAK DA BI UNIŠTIO VIDLJIVA NEBESA I ZEMLJU NA KOJOJ STANUJU LJUDI, I DA BI STVORIO NOVO NEBO I NOVU ZEMLJU, KAO ŠTO SU MNOGI, NE RAZUMIJEVAJUĆI DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI, DO SADA PRETPOSTAVLJALI. 768-771 OVAJ DOLAZAK GOSPODNJI, ŠTO JE NJEGOV DRUGI DOLAZAK, SE DOGAĐA KAKO BI ZLI MOGLI BITI ODVOJENI OD DOBRIH; I DA BI ONI MOGLI BITI SPAŠENI KOJI SU VJEROVALI I KOJI SADA VJERUJU U NJEGA. 772-775 DRUGI DOLAZAK GOSPODNJI NIJE U OSOBI, VEĆ U RIJEČI, KOJA JE OD NJEGA, I JESTE ON SAM. 776-778 OVAJ DRUGI DOLAZAK GOSPODNJI JE OSTVAREN POSREDSTVOM ČOVJEKA, KOJEM JE ON SEBE OČITOVAO U OSOBI, I KOJEG JE ISPUNIO SA SVOJIM DUHOM, DA NAUČAVA DOKTRINE NOVE CRKVE KOJE DOLAZE OD NJEGA KROZ RIJEČ. 779-780 IX. TO JE ZNAČENJE 'NOVOG NEBA' I 'NOVE CRKVE', I 'NOVOG JERUZALEMA' KOJI OD TAMO SILAZI, KAO ŠTO OPISUJE APOKALIPSA. 781-785 OVA NOVA CRKVA JE KRUNA SVIH CRKAVA KOJE SU DO SADA POSTOJALE NA ZEMLJI. 786-791 NADOPUNA 792-795 LUTER, MELANCHTHON I CALVIN U DUHOVNOM SVIJETU. 796 MELANCHTHON. 797 CALVIN. 798-799 NIZOZEMCI U DUHOVNOM SVIJETU. 800-805 ENGLEZI U DUHOVNOM SVIJETU. 806-812 NJEMCI U DUHOVNOM SVIJETU. 813-816 RIMOKATOLICI U DUHOVNOM SVIJETU. 817-821 RIMOKATOLIČKI SVECI U DUHOVNOM SVIJETU. 822-827 MUSLIMANI U DUHOVNOM SVIJETU. 828-834 AFRIKANCI U DUHOVNOM SVIJETU; SA BILJEŠKOM U SVEZI POGANA. 835-840 ŽIDOVI U DUHOVNOM SVIJETU. 841-845
