Smrt u Bibliji predstavlja duhovnu smrt ili uništenje svega što je dobro i svih istinskih vjerovanja u nekoga. To se događa kada se ljudi potvrde u zlu i odaberu pakao. I što se više okreću od Gospodina - izvora života - to su mrtviji. Postoji i vrsta duhovne smrti u suprotnom smislu: da bismo otišli u nebo, moramo se osloboditi želje da živimo od sebe i za sebe, moramo dopustiti da taj aspekt sebe umre kako ne bismo počeli vjerovati da i mi možemo odlučivati što je dobro, a što zlo, kao što su to učinili Adam i Eva. To je smrt koju je Isus mislio kada je rekao učenicima: "Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga." Prirodna fizička smrt tijela, u međuvremenu, zapravo je samo prijelaz u duhovni život i, za ljude koji ljube Gospodina i svoje bližnje, ponovno rođenje u pravi život neba. Postoji i nekoliko slučajeva u Bibliji gdje se kaže da "ništa neće umrijeti" ili da stvari "nikada neće umrijeti". To znači da ljubav i istina neće umrijeti čak i ako ljudi umru, jer ljubav i istina dolaze od Gospodina i povezane su s Njim.
